< Proverbiorum 12 >

1 Qui diligit disciplinam, diligit scientiam: qui autem odit increpationes, insipiens est.
Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud.
2 Qui bonus est, hauriet gratiam a Domino: qui autem confidit in cogitationibus suis, impie agit,
Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje.
3 Non roborabitur homo ex impietate: et radix iustorum non commovebitur.
Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi.
4 Mulier diligens, corona est viro suo: et putredo in ossibus eius, quae confusione res dignas gerit.
Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.
5 Cogitationes iustorum iudicia: et consilia impiorum fraudulenta:
Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara.
6 Verba impiorum insidiantur sanguini: os iustorum liberabit eos.
Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.
7 Verte impios, et non erunt: domus autem iustorum permanebit.
Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje.
8 Doctrina sua noscitur vir: qui autem vanus et excors est, patebit contemptui.
Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se.
9 Melior est pauper et sufficiens sibi, quam gloriosus et indigens pane.
Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema.
10 Novit iustus iumentorum suorum animas: viscera autem impiorum crudelia.
Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo.
11 Qui operatur terram suam, satiabitur panibus: qui autem sectatur otium, stultissimus est. Qui suavis est in vini morationibus, in suis munitionibus relinquit contumeliam.
Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je.
12 Desiderium impii monumentum est pessimorum: radix autem iustorum proficiet.
Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je.
13 Propter peccata labiorum ruina proximat malo: effugiet autem iustus de angustia.
Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe.
14 De fructu oris sui unusquisque replebitur bonis, et iuxta opera manuum suarum retribuetur ei.
Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek.
15 Via stulti recta in oculis eius: qui autem sapiens est, audit consilia.
Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je.
16 Fatuus statim indicat iram suam: qui autem dissimulat iniuriam, callidus est.
Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu.
17 Qui quod novit loquitur, iudex iustitiae est: qui autem mentitur, testis est fraudulentus.
Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru.
18 Est qui promittit, et quasi gladio pungitur conscientiae: lingua autem sapientium sanitas est.
Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek.
19 Labium veritatis firmum erit in perpetuum: qui autem testis est repentinus, concinnat linguam mendacii.
Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas.
20 Dolus in corde cogitantium mala: qui autem pacis ineunt consilia, sequitur eos gaudium.
Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir.
21 Non contristabit iustum quidquid ei acciderit: impii autem replebuntur malo.
Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla.
22 Abominatio est Domino labia mendacia: qui autem fideliter agunt, placent ei.
Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu.
23 Homo versatus celat scientiam: et cor insipientium provocat stultitiam.
Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje.
24 Manus fortium dominabitur: quae autem remissa est, tributis serviet.
Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak.
25 Moeror in corde viri humiliabit illum, et sermone bono laetificabitur.
Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava.
26 Qui negligit damnum propter amicum, iustus est: iter autem impiorum decipiet eos.
Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov.
27 Non inveniet fraudulentus lucrum: et substantia hominis erit auri pretium.
Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno.
28 In semita iustitiae, vita: iter autem devium ducit ad mortem.
Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

< Proverbiorum 12 >