Proverbiorum 10
1 Filius sapiens laetificat patrem: filius vero stultus moestitia est matris suae.
Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj.
2 Nil proderunt thesauri impietatis: iustitia vero liberabit a morte.
Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti.
3 Non affliget Dominus fame animam iusti, et insidias impiorum subvertet.
Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožnièko razmeæe.
4 Egestatem operata est manus remissa: manus autem fortium divitias parat. Qui nititur mendaciis, hic pascit ventos: idem autem ipse sequitur aves volantes.
Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaæava.
5 Qui congregat in messe, filius sapiens est: qui autem stertit aestate, filius confusionis.
Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan.
6 Benedictio Domini super caput iusti: os autem impiorum operit iniquitas.
Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnièka pokriva nasilje.
7 Memoria iusti cum laudibus: et nomen impiorum putrescet.
Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko truhne.
8 Sapiens corde praecepta suscipit: stultus caeditur labiis.
Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašæe.
9 Qui ambulat simpliciter, ambulat confidenter: qui autem depravat vias suas, manifestus erit.
Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaæe se.
10 Qui annuit oculo, dabit dolorem: et stultus labiis verberabitur.
Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašæe.
11 Vena vitae, os iusti: et os impiorum operit iniquitatem.
Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnièka pokriva nasilje.
12 Odium suscitat rixas: et universa delicta operit charitas.
Mrzost zameæe svaðe, a ljubav prikriva sve prijestupe.
13 In labiis sapientis invenitur sapientia: et virga in dorso eius qui indiget corde.
Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leða je bezumnoga batina.
14 Sapientes abscondunt scientiam: os autem stulti confusioni proximum est.
Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli.
15 Substantia divitis, urbs fortitudinis eius: pavor pauperum, egestas eorum.
Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao.
16 Opus iusti ad vitam: fructus autem impii ad peccatum.
Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh.
17 Via vitae, custodienti disciplinam: qui autem increpationes relinquit, errat.
Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta.
18 Abscondunt odium labia mendacia: qui profert contumeliam, insipiens est.
Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je.
19 In multiloquio non deerit peccatum: qui autem moderatur labia sua prudentissimus est.
U mnogim rijeèima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je.
20 Argentum electum, lingua iusti: cor autem impiorum pro nihilo.
Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vrijedi ništa.
21 Labia iusti erudiunt plurimos: qui autem indocti sunt, in cordis egestate morientur.
Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja.
22 Benedictio Domini divites facit, nec sociabitur eis afflictio.
Blagoslov Gospodnji obogaæava a bez muke.
23 Quasi per risum stultus operatur scelus: sapientia autem est viro prudentia.
Bezumniku je šala èiniti zlo, a razuman èovjek drži se mudrosti.
24 Quod timet impius, veniet super eum: desiderium suum iustus dabitur.
Èega se boji bezbožnik, ono æe ga snaæi; a što pravednici žele, Bog æe im dati.
25 Quasi tempestas transiens non erit impius: iustus autem quasi fundamentum sempiternum.
Kao što prolazi oluja, tako bezbožnika nestaje; a pravednik je na vjeèitom temelju.
26 Sicut acetum dentibus, et fumus oculis, sic piger his, qui miserunt eum.
Kakav je ocat zubima i dim oèima, taki je ljenivac onima koji ga šalju.
27 Timor Domini apponet dies: et anni impiorum breviabuntur.
Strah Gospodnji dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraæuju.
28 Expectatio iustorum laetitia: spes autem impiorum peribit.
Èekanje pravednijeh radost je, a nadanje bezbožnijeh propada.
29 Fortitudo simplicis via Domini: et pavor his, qui operantur malum.
Put je Gospodnji krjepost bezazlenomu, a strah onima koji èine bezakonje.
30 Iustus in aeternum non commovebitur: impii autem non habitabunt super terram.
Pravednik se neæe nigda pokolebati, a bezbožnici neæe nastavati na zemlji.
31 Os iusti parturiet sapientiam: lingua pravorum peribit.
Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiæe se.
32 Labia iusti considerant placita: et os impiorum perversa.
Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnièka su usta opaèina.
