Proverbiorum 10
1 Filius sapiens laetificat patrem: filius vero stultus moestitia est matris suae.
Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.
2 Nil proderunt thesauri impietatis: iustitia vero liberabit a morte.
Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.
3 Non affliget Dominus fame animam iusti, et insidias impiorum subvertet.
Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih.
4 Egestatem operata est manus remissa: manus autem fortium divitias parat. Qui nititur mendaciis, hic pascit ventos: idem autem ipse sequitur aves volantes.
Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.
5 Qui congregat in messe, filius sapiens est: qui autem stertit aestate, filius confusionis.
Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu.
6 Benedictio Domini super caput iusti: os autem impiorum operit iniquitas.
Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.
7 Memoria iusti cum laudibus: et nomen impiorum putrescet.
Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.
8 Sapiens corde praecepta suscipit: stultus caeditur labiis.
Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.
9 Qui ambulat simpliciter, ambulat confidenter: qui autem depravat vias suas, manifestus erit.
Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se.
10 Qui annuit oculo, dabit dolorem: et stultus labiis verberabitur.
Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.
11 Vena vitae, os iusti: et os impiorum operit iniquitatem.
Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.
12 Odium suscitat rixas: et universa delicta operit charitas.
Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.
13 In labiis sapientis invenitur sapientia: et virga in dorso eius qui indiget corde.
Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leđa nerazumna čovjeka.
14 Sapientes abscondunt scientiam: os autem stulti confusioni proximum est.
Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti.
15 Substantia divitis, urbs fortitudinis eius: pavor pauperum, egestas eorum.
Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo.
16 Opus iusti ad vitam: fructus autem impii ad peccatum.
Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh.
17 Via vitae, custodienti disciplinam: qui autem increpationes relinquit, errat.
Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće.
18 Abscondunt odium labia mendacia: qui profert contumeliam, insipiens est.
Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je!
19 In multiloquio non deerit peccatum: qui autem moderatur labia sua prudentissimus est.
Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.
20 Argentum electum, lingua iusti: cor autem impiorum pro nihilo.
Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.
21 Labia iusti erudiunt plurimos: qui autem indocti sunt, in cordis egestate morientur.
Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.
22 Benedictio Domini divites facit, nec sociabitur eis afflictio.
Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka.
23 Quasi per risum stultus operatur scelus: sapientia autem est viro prudentia.
Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar.
24 Quod timet impius, veniet super eum: desiderium suum iustus dabitur.
Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava.
25 Quasi tempestas transiens non erit impius: iustus autem quasi fundamentum sempiternum.
Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni.
26 Sicut acetum dentibus, et fumus oculis, sic piger his, qui miserunt eum.
Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju.
27 Timor Domini apponet dies: et anni impiorum breviabuntur.
Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraćuju godine.
28 Expectatio iustorum laetitia: spes autem impiorum peribit.
Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.
29 Fortitudo simplicis via Domini: et pavor his, qui operantur malum.
Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo.
30 Iustus in aeternum non commovebitur: impii autem non habitabunt super terram.
Pravednik se neće nikad pokolebati, a opakih će nestati s lica zemlje.
31 Os iusti parturiet sapientiam: lingua pravorum peribit.
Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom.
32 Labia iusti considerant placita: et os impiorum perversa.
Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću.
