Mattheum 22
1 Et respondens Iesus, dixit iterum in parabolis eis, dicens:
I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi:
2 Simile factum est regnum caelorum homini regi, qui fecit nuptias filio suo.
Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu.
3 Et misit servos suos vocare invitatos ad nuptias, et nolebant venire.
I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi.
4 Iterum misit alios servos, dicens: Dicite invitatis: Ecce prandium meum paravi, tauri mei, et altilia occisa sunt, et omnia parata: venite ad nuptias.
Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu.
5 Illi autem neglexerunt: et abierunt, alius in villam suam, alius vero ad negotiationem suam:
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6 reliqui vero tenuerunt servos eius, et contumeliis affectos occiderunt.
A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
7 Rex autem cum audisset, iratus est: et missis exercitibus suis, perdidit homicidas illos, et civitatem illorum succendit.
A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8 Tunc ait servis suis: Nuptiae quidem paratae sunt, sed qui invitati erant, non fuerunt digni.
Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.
9 ite ergo ad exitus viarum, et quoscumque inveneritis, vocate ad nuptias.
Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu.
10 Et egressi servi eius in vias, congregaverunt omnes, quos invenerunt, malos et bonos: et impletae sunt nuptiae discumbentium.
I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11 Intravit autem rex ut videret discumbentes, et vidit ibi hominem non vestitum veste nuptiali.
Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho.
12 Et ait illi: Amice, quomodo huc intrasti non habens vestem nuptialem? At ille obmutuit.
I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje.
13 Tunc dicit rex ministris: Ligatis manibus, et pedibus eius, mittite eum in tenebras exteriores: ibi erit fletus, et stridor dentium.
Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
14 Multi enim sunt vocati, pauci vero electi.
Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
15 Tunc abeuntes Pharisaei, consilium inierunt ut caperent eum in sermone.
Tada otidoše fariseji i naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili u rijeèi.
16 Et mittunt ei discipulos suos cum Herodianis dicentes: Magister, scimus quia verax es, et viam Dei in veritate doces, et non est tibi cura de aliquo: non enim respicis personam hominum:
I poslaše k njemu uèenike svoje s Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
17 dic ergo nobis quid tibi videtur, licet censum dare Caesari, an non?
Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati haraè æesaru ili ne?
18 Cognita autem Iesus nequitia eorum, ait: Quid me tentatis hypocritae?
Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reèe: što me kušate, licemjeri?
19 ostendite mihi numisma census. At illi obtulerunt ei denarium.
Pokažite mi novac haraèki. A oni donesoše mu novac.
20 Et ait illis Iesus: Cuius est imago haec, et superscriptio?
I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis?
21 Dicunt ei: Caesaris. Tunc ait illis: Reddite ergo quae sunt Caesaris, Caesari: et quae sunt Dei, Deo.
I rekoše mu: æesarev. Tada reèe im: podajte dakle æesarevo æesaru, i Božije Bogu.
22 Et audientes mirati sunt, et relicto eo abierunt.
I èuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
23 In illo die accesserunt ad eum Sadducaei, qui dicunt non esse resurrectionem: et interrogaverunt eum,
Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
24 dicentes: Magister, Moyses dixit: Si quis mortuus fuerit non habens filium, ut ducat frater eius uxorem illius, et suscitet semen fratri suo.
Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
25 Erant autem apud nos septem fratres: et primus, uxore ducta, defunctus est: et non habens semen, reliquit uxorem suam fratri suo.
U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.
26 Similiter secundus, et tertius usque ad septimum.
A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga.
27 Novissime autem omnium et mulier defuncta est.
A poslije sviju umrije i žena.
28 In resurrectione ergo cuius erit de septem uxor? omnes enim habuerunt eam.
O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
29 Respondens autem Iesus, ait illis: Erratis nescientes Scripturas, neque virtutem Dei.
A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije.
30 In resurrectione enim neque nubent, neque nubentur: sed erunt sicut angeli Dei in caelo.
Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu.
31 De resurrectione autem mortuorum non legistis quod dictum est a Deo dicente vobis:
A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi:
32 Ego sum Deus Abraham, et Deus Isaac, et Deus Iacob? Non est Deus mortuorum, sed viventium.
Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
33 Et audientes turbae, mirabantur in doctrina eius.
I èuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
34 Pharisaei autem audientes quod silentium imposuisset Sadducaeis, convenerunt in unum:
A fariseji èuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
35 et interrogavit eum unus ex eis legis doctor, tentans eum:
I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi:
36 Magister, quod est mandatum magnum in lege?
Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu?
37 Ait illi Iesus: Diliges Dominum Deum tuum ex toto corde tuo, et in tota anima tua, et in tota mente tua.
A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
38 Hoc est maximum, et primum mandatum.
Ovo je prva i najveæa zapovijest.
39 Secundum autem simile est huic: Diliges proximum tuum, sicut teipsum.
A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
40 In his duobus mandatis universa lex pendet, et prophetae.
O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41 Congregatis autem Pharisaeis, interrogavit eos Iesus,
A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
42 dicens: Quid vobis videtur de Christo? cuius filius est? Dicunt ei: David.
Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov.
43 Ait illis: Quomodo ergo David in spiritu vocat eum Dominum, dicens:
Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi:
44 Dixit Dominus Domino meo: sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum?
Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
45 Si ergo David vocat eum Dominum, quomodo filius eius est?
Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46 et nemo poterat ei respondere verbum: neque ausus fuit quisquam ex illa die eum amplius interrogare.
I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.
