Mattheum 22
1 Et respondens Iesus, dixit iterum in parabolis eis, dicens:
Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
2 Simile factum est regnum caelorum homini regi, qui fecit nuptias filio suo.
“Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
3 Et misit servos suos vocare invitatos ad nuptias, et nolebant venire.
Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4 Iterum misit alios servos, dicens: Dicite invitatis: Ecce prandium meum paravi, tauri mei, et altilia occisa sunt, et omnia parata: venite ad nuptias.
Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'”
5 Illi autem neglexerunt: et abierunt, alius in villam suam, alius vero ad negotiationem suam:
“Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
6 reliqui vero tenuerunt servos eius, et contumeliis affectos occiderunt.
Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
7 Rex autem cum audisset, iratus est: et missis exercitibus suis, perdidit homicidas illos, et civitatem illorum succendit.
Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.”
8 Tunc ait servis suis: Nuptiae quidem paratae sunt, sed qui invitati erant, non fuerunt digni.
“Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9 ite ergo ad exitus viarum, et quoscumque inveneritis, vocate ad nuptias.
Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'”
10 Et egressi servi eius in vias, congregaverunt omnes, quos invenerunt, malos et bonos: et impletae sunt nuptiae discumbentium.
“Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
11 Intravit autem rex ut videret discumbentes, et vidit ibi hominem non vestitum veste nuptiali.
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
12 Et ait illi: Amice, quomodo huc intrasti non habens vestem nuptialem? At ille obmutuit.
Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
13 Tunc dicit rex ministris: Ligatis manibus, et pedibus eius, mittite eum in tenebras exteriores: ibi erit fletus, et stridor dentium.
Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
14 Multi enim sunt vocati, pauci vero electi.
Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
15 Tunc abeuntes Pharisaei, consilium inierunt ut caperent eum in sermone.
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
16 Et mittunt ei discipulos suos cum Herodianis dicentes: Magister, scimus quia verax es, et viam Dei in veritate doces, et non est tibi cura de aliquo: non enim respicis personam hominum:
Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
17 dic ergo nobis quid tibi videtur, licet censum dare Caesari, an non?
Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?”
18 Cognita autem Iesus nequitia eorum, ait: Quid me tentatis hypocritae?
Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
19 ostendite mihi numisma census. At illi obtulerunt ei denarium.
Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar.
20 Et ait illis Iesus: Cuius est imago haec, et superscriptio?
On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?”
21 Dicunt ei: Caesaris. Tunc ait illis: Reddite ergo quae sunt Caesaris, Caesari: et quae sunt Dei, Deo.
Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.”
22 Et audientes mirati sunt, et relicto eo abierunt.
Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
23 In illo die accesserunt ad eum Sadducaei, qui dicunt non esse resurrectionem: et interrogaverunt eum,
Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
24 dicentes: Magister, Moyses dixit: Si quis mortuus fuerit non habens filium, ut ducat frater eius uxorem illius, et suscitet semen fratri suo.
“Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
25 Erant autem apud nos septem fratres: et primus, uxore ducta, defunctus est: et non habens semen, reliquit uxorem suam fratri suo.
Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
26 Similiter secundus, et tertius usque ad septimum.
Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27 Novissime autem omnium et mulier defuncta est.
A nakon svih umrije i žena.
28 In resurrectione ergo cuius erit de septem uxor? omnes enim habuerunt eam.
Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.”
29 Respondens autem Iesus, ait illis: Erratis nescientes Scripturas, neque virtutem Dei.
Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
30 In resurrectione enim neque nubent, neque nubentur: sed erunt sicut angeli Dei in caelo.
Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
31 De resurrectione autem mortuorum non legistis quod dictum est a Deo dicente vobis:
A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
32 Ego sum Deus Abraham, et Deus Isaac, et Deus Iacob? Non est Deus mortuorum, sed viventium.
Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!”
33 Et audientes turbae, mirabantur in doctrina eius.
Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
34 Pharisaei autem audientes quod silentium imposuisset Sadducaeis, convenerunt in unum:
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
35 et interrogavit eum unus ex eis legis doctor, tentans eum:
a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
36 Magister, quod est mandatum magnum in lege?
“Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?”
37 Ait illi Iesus: Diliges Dominum Deum tuum ex toto corde tuo, et in tota anima tua, et in tota mente tua.
A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 Hoc est maximum, et primum mandatum.
To je najveća i prva zapovijed.
39 Secundum autem simile est huic: Diliges proximum tuum, sicut teipsum.
Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40 In his duobus mandatis universa lex pendet, et prophetae.
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
41 Congregatis autem Pharisaeis, interrogavit eos Iesus,
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
42 dicens: Quid vobis videtur de Christo? cuius filius est? Dicunt ei: David.
“Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kažu mu: “Davidov.”
43 Ait illis: Quomodo ergo David in spiritu vocat eum Dominum, dicens:
A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
44 Dixit Dominus Domino meo: sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum?
Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
45 Si ergo David vocat eum Dominum, quomodo filius eius est?
Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?”
46 et nemo poterat ei respondere verbum: neque ausus fuit quisquam ex illa die eum amplius interrogare.
I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
