Marcum 1
1 Initium Evangelii Iesu Christi, Filii Dei.
Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega.
2 Sicut scriptum est in Isaia propheta: Ecce ego mitto angelum meum ante faciem tuam, qui praeparabit viam tuam ante te.
Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom.
3 Vox clamantis in deserto: Parate viam Domini, rectas facite semitas eius.
Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
4 Fuit Ioannes in deserto baptizans, et praedicans baptismum poenitentiae in remissionem peccatorum.
Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
5 Et egrediebatur ad eum omnis Iudaeae regio, et Ierosolymitae universi, et baptizabantur ab illo in Iordanis flumine, confitentes peccata sua.
I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.
6 Et erat Ioannes vestitus pilis camelorum, et zona pellicea circa lumbos eius, et locustas, et mel silvestre edebat.
A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji.
7 Et praedicabat dicens: veniet fortior post me: cuius non sum dignus procumbens solvere corrigiam calceamentorum eius.
I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj.
8 Ego baptizavi vos aqua, ille vero baptizabit vos Spiritu sancto.
Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem.
9 Et factum est: in diebus illis venit Iesus a Nazareth Galileae: et baptizatus est a Ioanne in Iordane.
I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,
10 Et statim ascendens de aqua, vidit caelos apertos, et Spiritum Sanctum tamquam columbam descendentem, et manentem in ipso.
I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj.
11 Et vox facta est de caelis: Tu es Filius meus dilectus, in te complacui.
I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
12 Et statim Spiritus expulit eum in desertum.
I odmah Duh izvede ga u pustinju.
13 Et erat in deserto quadraginta diebus, et quadraginta noctibus: et tentabatur a satana: eratque cum bestiis, et angeli ministrabant illi.
I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu.
14 Postquam autem traditus est Ioannes, venit Iesus in Galilaeam, praedicans Evangelium regni Dei,
A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu
15 et dicens: Quoniam impletum est tempus, et appropinquavit regnum Dei: poenitemini, et credite Evangelio.
I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje.
16 Et praeteriens secus Mare Galilaeae, vidit Simonem, et Andream fratrem eius, mittentes retia in mare, (erant enim piscatores)
I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.
17 et dixit eis Iesus: Venite post me, et faciam vos fieri piscatores hominum.
I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.
18 Et protinus relictis retibus, secuti sunt eum.
I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim.
19 Et progressus inde pusillum, vidit Iacobum Zebedaei, et Ioannem fratrem eius, et ipsos componentes retia in navi:
I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže;
20 et statim vocavit illos. Et relicto patre suo Zebedaeo in navi cum mercenariis, secuti sunt eum.
I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim.
21 Et ingrediuntur Capharnaum: et statim sabbatis ingressus in synagogam, docebat eos.
I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše.
22 Et stupebant super doctrina eius: erat enim docens eos, quasi potestatem habens, et non sicut Scribae.
I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
23 Et erat in synagoga eorum homo in spiritu immundo: et exclamavit,
I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika
24 dicens: Quid nobis, et tibi Iesu Nazarene: venisti ante tempus perdere nos? scio quod sis, Sanctus Dei.
Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.
25 Et comminatus est ei Iesus, dicens: Obmutesce, et exi de homine.
I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega.
26 Et discerpens eum spiritus immundus, et exclamans voce magna exiit ab eo.
I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega.
27 Et mirati sunt omnes, ita ut conquirerent inter se dicentes: Quidnam est hoc? quaenam doctrina haec nova? quia in potestate etiam spiritibus immundis imperat, et obediunt ei.
I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga?
28 Et processit rumor eius statim in omnem regionem Galilaeae.
I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj,
29 Et protinus egredientes de synagoga, venerunt in domum Simonis, et Andreae cum Iacobo, et Ioanne.
I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.
30 Decumbebat autem socrus Simonis febricitans: et statim dicunt ei de illa.
A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.
31 Et accedens elevavit eam, apprehensa manu eius: et continuo dimisit eam febris, et ministrabat eis.
I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
32 Vespere autem facto cum occidisset sol, afferebant ad eum omnes male habentes, et daemonia habentes:
A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.
33 et erat omnis civitas congregata ad ianuam.
I sav grad bijaše se sabrao k vratima.
34 Et curavit multos, qui vexabantur variis languoribus, et daemonia multa eiiciebat, et non sinebat ea loqui, quoniam sciebant eum.
I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu.
35 Et diluculo valde surgens, egressus abiit in desertum locum, ibique orabat.
A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.
36 Et prosecutus est eum Simon, et qui cum illo erant.
I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim.
37 Et cum invenissent eum, dixerunt ei: Quia omnes quaerunt te.
I našavši ga rekoše mu: traže te svi.
38 Et ait illis: Eamus in proximos vicos, et civitates, ut et ibi praedicem: ad hoc enim veni.
I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao.
39 Et erat praedicans in synagogis eorum, et in omni Galilaea, et daemonia eiiciens.
I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni.
40 Et venit ad eum leprosus deprecans eum: et genu flexo dicit ei: Si vis, potes me mundare.
I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti.
41 Iesus autem misertus eius, extendit manum suam: et tangens eum, ait illi: Volo: Mundare.
A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se.
42 Et cum dixisset, statim discessit ab eo lepra, et mundatus est.
I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist.
43 Et comminatus est ei, statimque eiecit illum:
I zaprijetivši mu odmah istjera ga,
44 et dicit ei: Vide nemini dixeris: sed vade, ostende te principi sacerdotum, et offer pro emundatione tua, quae praecepit Moyses in testimonium illis.
I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.
45 At ille egressus coepit praedicare, et diffamare sermonem, ita ut iam non posset manifeste introire in civitatem, sed foris in desertis locis esset, et conveniebant ad eum undique.
A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.
