Marcum 6
1 Et egressus inde, abiit in patriam suam: et sequebantur eum discipuli sui:
I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi.
2 et facto sabbato coepit in synagoga docere: et multi audientes admirabantur in doctrina eius, dicentes: Unde huic haec omnia? et quae est sapientia, quae data est illi: et virtutes tales, quae per manus eius efficiuntur?
I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se?
3 Nonne hic est faber, filius Mariae, frater Iacobi, et Ioseph, et Iudae, et Simonis? nonne et sorores eius hic nobiscum sunt? Et scandalizabantur in illo.
Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega.
4 Et dicebat illis Iesus: Quia non est propheta sine honore nisi in patria sua, et in domo sua, et in cognatione sua.
A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
5 Et non poterat ibi virtutem ullam facere, nisi paucos infirmos impositis manibus curavit:
I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
6 et mirabatur propter incredulitatem eorum, et circuibat castella in circuitu docens.
I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše.
7 Et vocavit duodecim: et coepit eos mittere binos, et dabat illis potestatem spirituum immundorum.
I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem.
8 Et praecepit eis ne quid tollerent in via, nisi virgam tantum: non peram, non panem, neque in zona aes,
I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
9 sed calceatos sandaliis, et ne induerentur duabus tunicis.
Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina.
10 Et dicebat eis: Quocumque introieritis in domum: illic manete donec exeatis inde:
I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande.
11 quicumque non receperint vos, nec audierint vos, exeuntes inde, excutite pulverem de pedibus vestris in testimonium illis.
I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
12 Et exeuntes praedicabant ut poenitentiam agerent:
I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
13 et daemonia multa eiiciebant, et ungebant oleo multos aegros, et sanabantur.
I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
14 Et audivit rex Herodes, (manifestum enim factum est nomen eius) et dicebat: Quia Ioannes Baptista resurrexit a mortuis: et propterea virtutes operantur in illo.
I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa.
15 Alii autem dicebant: Quia Elias est. Alii vero dicebant: Quia propheta est, quasi unus ex prophetis.
Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.
16 Quo audito Herodes ait: Quem ego decollavi Ioannem, hic a mortuis resurrexit.
A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
17 Ipse enim Herodes misit, ac tenuit Ioannem, et vinxit eum in carcerem propter Herodiadem uxorem Philippi fratris sui, quia duxerat eam.
Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
18 Dicebat enim Ioannes Herodi: Non licet tibi habere uxorem fratris tui.
Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega.
19 Herodias autem insidiabatur illi: et volebat occidere eum, nec poterat.
A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše.
20 Herodes enim metuebat Ioannem, sciens eum virum iustum et sanctum: et custodiebat eum, et audito eo multa faciebat, et libenter eum audiebat.
Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše.
21 Et cum dies opportunus accidisset, Herodes natalis sui coenam fecit principibus, et tribunis, et primis Galilaeae.
I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.
22 cumque introisset filia ipsius Herodiadis, et saltasset, et placuisset Herodi, simulque recumbentibus; rex ait puellae: Pete a me quod vis, et dabo tibi:
I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti.
23 et iuravit illi: Quia quidquid petieris dabo tibi, licet dimidium regni mei.
I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga.
24 Quae cum exisset, dixit matri suae: Quid petam? At illa dixit: Caput Ioannis Baptistae.
A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja.
25 Cumque introisset statim cum festinatione ad regem, petivit dicens: Volo ut protinus des mihi in disco caput Ioannis Baptistae.
I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
26 Et contristatus est rex propter iusiurandum: sed propter simul discumbentes noluit eam contristare:
I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi.
27 et misso spiculatore praecepit afferri caput eius in disco. Et decollavit eum in carcere,
I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
28 et attulit caput eius in disco: et dedit illud puellae, et puella dedit matri suae.
A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
29 Quo audito, discipuli eius venerunt, et tulerunt corpus eius: et posuerunt illud in monumento.
I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
30 Et convenientes Apostoli ad Iesum, renunciaverunt ei omnia, quae egerant, et docuerant.
I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše.
31 Et ait illis: Venite seorsum in desertum locum, et requiescite pusillum. Erant enim qui veniebant et redibant multi: et nec spatium manducandi habebant.
I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
32 Et ascendentes in navim, abierunt in desertum locum seorsum.
I otidoše na laði u pusto mjesto sami.
33 Et viderunt eos abeuntes, et cognoverunt multi: et pedestres de omnibus civitatibus concurrerunt illuc, et praevenerunt eos.
I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
34 Et exiens vidit turbam multam Iesus: et misertus est super eos, quia erant sicut oves non habentes pastorem, et coepit docere multa.
I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo.
35 Et cum iam hora multa fieret, accesserunt discipuli eius, dicentes: Desertus est locus hic, et iam hora praeteriit:
I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan;
36 dimitte illos, ut euntes in proximas villas, et vicos, emant sibi cibos, quos manducent:
Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37 Et respondens ait illis: Date illis vos manducare. Et dixerunt ei: Euntes emamus ducentis denariis panes, et dabimus illis manducare.
A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?
38 Et dicit eis: Quot panes habetis? ite, et videte. Et cum cognovissent, dicunt: Quinque, et duos pisces.
A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.
39 Et praecepit illis ut accumbere facerent omnes secundum contubernia super viride foenum.
I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
40 Et discubuerunt in partes per centenos, et quinquagenos.
I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
41 Et acceptis quinque panibus et duobus pisces, intuens in caelum, benedixit, et fregit panes, et dedit discipulis suis, ut ponerent ante eos: et duos pisces divisit omnibus.
I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
42 Et manducaverunt omnes, et saturati sunt.
I jedoše svi, i nasitiše se.
43 Et sustulerunt reliquias, fragmentorum duodecim cophinos plenos, et de piscibus.
I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
44 Erant autem qui manducaverunt quinque millia virorum.
A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
45 Et statim coegit discipulos suos ascendere navim, ut praecederent eum trans fretum ad Bethsaidam, dum ipse dimitteret populum.
I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
46 Et cum dimisisset eos, abiit in montem orare.
I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
47 Et cum sero esset, erat navis in medio mari, et ipse solus in terra.
I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji.
48 Et videns eos laborantes in remigando, (erat enim ventus contrarius eis) circa quartam vigiliam noctis venit ad eos ambulans supra mare: et volebat praeterire eos.
I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe.
49 At illi ut viderunt eum ambulantem supra mare, putaverunt phantasma esse, et exclamaverunt.
A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
50 Omnes enim viderunt eum, et conturbati sunt. Et statim locutus est cum eis, et dixit eis: Confidite, ego sum, nolite timere.
Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
51 Et ascendit ad illos in navim, et cessavit ventus. Et plus magis intra se stupebant:
I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
52 non enim intellexerunt de panibus: erat enim cor eorum obcaecatum.
Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.
53 Et cum transfretassent, venerunt in terram Genesareth, et applicuerunt.
I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj.
54 Cumque egressi essent de navi, continuo cognoverunt eum:
I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi.
55 et percurrentes universam regionem illam, coeperunt in grabatis eos, qui se male habebant, circumferre, ubi audiebant eum esse.
I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on.
56 Et quocumque introibat, in vicos, vel in villas, aut civitates, in plateis ponebant infirmos, et deprecabantur eum, ut vel fimbriam vestimenti eius tangerent, et quotquot tangebant eum, salvi fiebant.
I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.
