Lucam 22
1 Appropinquabat autem dies festus Azymorum, qui dicitur Pascha:
Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
2 et quaerebant principes sacerdotum, et Scribae, quomodo Iesum interficerent: timebant vero plebem.
Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.
3 Intravit autem satanas in Iudam, qui cognominabatur Iscariotes, unum de duodecim.
A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.
4 et abiit, et locutus est cum principibus sacerdotum, et magistratibus, quemadmodum illum traderet eis.
On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.
5 Et gavisi sunt, et pacti sunt pecuniam illi dare.
Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.
6 Et spopondit. Et quaerebat opportunitatem ut traderet illum sine turbis.
On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.
7 Venit autem dies Azymorum, in qua necesse erat occidi pascha.
Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,
8 Et misit Petrum, et Ioannem, dicens: Euntes parate nobis pascha, ut manducemus.
posla Isus Petra i Ivana i reče: “Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.”
9 At illi dixerunt: Ubi vis paremus?
Rekoše mu: “Gdje hoćeš da pripravimo?”
10 Et dixit ad eos: Ecce introeuntibus vobis in civitatem, occurret vobis homo quidam amphoram aquae portans: sequimini eum in domum, in quam intrat,
On im reče: “Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe
11 et dicetis patrifamilias domus: Dicit tibi Magister: Ubi est diversorium, ubi pascha cum discipulis meis manducem?
i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'
12 Et ipse ostendet vobis coenaculum magnum stratum, et ibi parate.
I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.”
13 Euntes autem invenerunt sicut dixit illis, et paraverunt pascha.
Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.
14 Et cum facta esset hora, discubuit, et duodecim Apostoli cum eo.
Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
15 et ait illis: Desiderio desideravi hoc pascha manducare vobiscum, antequam patiar.
I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
16 Dico enim vobis, quia ex hoc non manducabo illud, donec impleatur in regno Dei.
Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.”
17 Et accepto calice gratias egit, et dixit: Accipite, et dividite inter vos.
I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.
18 dico enim vobis quod non bibam de generatione vitis, donec regnum Dei veniat.
Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.”
19 Et accepto pane gratias egit, et fregit, et dedit eis, dicens: Hoc est corpus meum, quod pro vobis datur: hoc facite in meam commemorationem.
I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
20 Similiter et calicem, postquam coenavit, dicens: Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur.
Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”
21 Verumtamen ecce manus tradentis me, mecum est in mensa.
“A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
22 Et quidem Filius hominis, secundum quod definitum est, vadit: verumtamen vae homini illi, per quem tradetur.
Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.”
23 Et ipsi coeperunt quaerere inter se, quis esset ex eis, qui hoc facturus esset.
I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
24 Facta est autem et contentio inter eos, quis eorum videretur esse maior.
Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.
25 Dixit autem eis: Reges Gentium dominantur eorum: et qui potestatem habent super eos, benefici vocantur.
A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.
26 Vos autem non sic: sed qui maior est in vobis, fiat sicut minor: et qui praecessor est, sicut ministrator.
Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.
27 Nam quis maior est, qui recumbit, an qui ministrat? nonne qui recumbit? Ego autem in medio vestrum sum, sicut qui ministrat:
Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.”
28 vos autem estis, qui permansistis mecum in tentationibus meis:
“Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
29 Et ego dispono vobis sicut disposuit mihi Pater meus regnum,
Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:
30 ut edatis, et bibatis super mensam meam in regno meo: et sedeatis super thronos iudicantes duodecim tribus Israel.
da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.”
31 Ait autem Dominus Simoni: Simon, ecce satanas expetivit vos ut cribraret sicut triticum:
“Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
32 ego autem rogavi pro te ut non deficiat fides tua: et tu aliquando conversus confirma fratres tuos.
Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.”
33 Qui dixit ei: Domine, tecum paratus sum et in carcerem, et in mortem ire.
Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.”
34 At ille dixit: Dico tibi Petre, non cantabit hodie gallus, donec ter abneges nosse me. Et dixit eis:
A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.”
35 Quando misi vos sine sacculo, et pera, et calceamentis, numquid aliquid defuit vobis?
I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.”
36 At illi dixerunt: Nihil. Dixit ergo eis: Sed nunc qui habet sacculum, tollat similiter et peram: et qui non habet, vendat tunicam suam, et emat gladium.
Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač
37 Dico enim vobis, quoniam adhuc hoc, quod scriptum est, oportet impleri in me: Et cum iniquis deputatus est. Etenim ea, quae sunt de me, finem habent.
jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.”
38 At illi dixerunt: Domine, ecce duo gladii hic. At ille dixit eis: Satis est.
Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!”
39 Et egressus ibat secundum consuetudinem in Monte olivarum. Secuti sunt autem illum et discipuli.
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.
40 Et cum pervenisset ad locum, dixit illis: Orate ne intretis in tentationem.
Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”
41 Et ipse avulsus est ab eis quantum iactus est lapidis: et positis genibus orabat,
I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:
42 dicens: Pater si vis, transfer calicem istum a me: Verumtamen non mea voluntas, sed tua fiat.
“Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”
43 Apparuit autem illi Angelus de caelo, confortans eum. Et factus in agonia, prolixius orabat.
A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
44 Et factus est sudor eius, sicut guttae sanguinis decurrentis in terram.
I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
45 Et cum surrexisset ab oratione, et venisset ad discipulos suos, invenit eos dormientes prae tristitia.
Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti
46 Et ait illis: Quid dormitis? surgite, orate, ne intretis in tentationem.
pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”
47 Adhuc eo loquente ecce turba: et qui vocabatur Iudas, unus de duodecim, antecedebat eos: et appropinquavit Iesu ut oscularetur eum.
Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.
48 Iesus autem dixit illi: Iuda, osculo Filium hominis tradis?
Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?”
49 Videntes autem hi, qui circa ipsum erant, quod futurum erat, dixerunt ei: Domine, si percutimus in gladio?
A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?”
50 Et percussit unus ex illis servum principis sacerdotum, et amputavit auriculam eius dexteram.
I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51 Respondens autem Iesus, ait: Sinite usque huc. Et cum tetigisset auriculam eius, sanavit eum.
Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga.
52 Dixit autem Iesus ad eos, qui venerant ad se, principes sacerdotum, et magistratus templi, et seniores: Quasi ad latronem existis cum gladiis, et fustibus?
Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
53 Cum quotidie vobiscum fuerim in templo, non extendistis manus in me: sed haec est hora vestra, et potestas tenebrarum.
Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.”
54 Comprehendentes autem eum, duxerunt ad domum principis sacerdotum: Petrus vero sequebatur eum a longe.
Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
55 Accenso autem igne in medio atrii, et circumsedentibus illis, erat Petrus in medio eorum.
A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
56 Quem cum vidisset ancilla quaedam sedentem ad lumen, et eum fuisset intuita, dixit: Et hic cum illo erat.
Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!”
57 At ille negavit eum, dicens: Mulier, non novi illum.
A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!”
58 Et post pusillum alius videns eum, dixit: Et tu de illis es. Petrus vero ait: O homo, non sum.
Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!”
59 Et intervallo facto quasi horae unius, alius quidam affirmabat, dicens: Vere et hic cum illo erat: nam et Galilaeus est.
I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!”
60 Et ait Petrus: Homo, nescio quid dicis. Et continuo adhuc illo loquente cantavit gallus.
A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.
61 Et conversus Dominus respexit Petrum. Et recordatus est Petrus verbi Domini, sicut dixerat: Quia prius quam gallus cantet, ter me negabis.
Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.”
62 Et egressus foras Petrus flevit amare.
I iziđe te gorko zaplaka.
63 Et viri, qui tenebant illum, illudebant ei, caedentes.
A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime
64 Et velaverunt eum, et percutiebant faciem eius: et interrogabant eum, dicentes: Prophetiza, quis est, qui te percussit?
i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!”
65 Et alia multa blasphemantes dicebant in eum.
I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
66 Et ut factus est dies, convenerunt seniores plebis, et principes sacerdotum, et Scribae, et duxerunt illum in concilium suum, dicentes: Si tu es Christus, dic nobis.
A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće
67 Et ait illis: Si vobis dixero, non credetis mihi:
i rekoše: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on će im: “Ako vam reknem, nećete vjerovati;
68 si autem et interrogavero, non respondebitis mihi, neque dimittetis.
ako vas zapitam, nećete odgovoriti.
69 Ex hoc autem erit Filius hominis sedens a dextris virtutis Dei.
No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.”
70 Dixerunt autem omnes: Tu ergo es Filius Dei? Qui ait: Vos dicitis, quia ego sum.
Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!”
71 At illi dixerunt: Quid adhuc desideramus testimonium? ipsi enim audivimus de ore eius.
Nato će oni: “Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!”
