Jonas Propheta 2
1 Et oravit Ionas ad Dominum Deum suum de ventre piscis.
I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega,
2 Et dixit: Clamavi de tribulatione mea ad Dominum, et exaudivit me: de ventre inferi clamavi, et exaudisti vocem meam. (Sheol h7585)
I reèe: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti èu glas moj. (Sheol h7585)
3 Et proiecisti me in profundum in corde maris, et flumen circumdedit me: omnes gurgites tui, et fluctus tui super me transierunt.
Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteèe; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene.
4 Et ego dixi: Abiectus sum a conspectu oculorum tuorum: verumtamen rursus videbo templum sanctum tuum.
I rekoh: odbaèen sam ispred oèiju tvojih; ali æu još gledati svetu crkvu tvoju.
5 Circumdederunt me aquae usque ad animam: abyssus vallavit me, pelagus operuit caput meum.
Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave.
6 Ad extrema montium descendi: terrae vectes concluserunt me in aeternum: et sublevabis de corruptione vitam meam, Domine Deus meus.
Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.
7 Cum angustiaretur in me anima mea, Domini recordatus sum: ut veniat ad te oratio mea ad templum sanctum tuum.
Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja doðe k tebi, u svetu crkvu tvoju.
8 Qui custodiunt vanitates frustra, misericordiam suam derelinquunt.
Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.
9 Ego autem in voce laudis immolabo tibi: quaecumque vovi, reddam pro salute Domino.
A ja æu ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda.
10 Et dixit Dominus pisci: et evomuit Ionam in aridam.
I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju.
