Job 8
1 Respondens autem Baldad Suhites, dixit:
Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe:
2 Usquequo loqueris talia, et spiritus multiplex sermones oris tui?
Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar?
3 Numquid Deus supplantat iudicium? aut Omnipotens subvertit quod iustum est?
Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu?
4 Etiam si filii tui peccaverunt ei, et dimisit eos in manu iniquitatis suae:
Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu.
5 Tu tamen si diluculo consurrexeris ad Deum, et Omnipotentem fueris deprecatus:
A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu,
6 Si mundus et rectus incesseris, statim evigilabit ad te, et pacatum reddet habitaculum iustitiae tuae:
Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj;
7 In tantum, ut si priora tua fuerint parva, et novissima tua multiplicentur nimis.
I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik.
8 Interroga enim generationem pristinam, et diligenter investiga patrum memoriam:
Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh;
9 (Hesterni quippe sumus, et ignoramus quoniam sicut umbra dies nostri sunt super terram.)
Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen.
10 Et ipsi docebunt te: loquentur tibi, et de corde suo proferent eloquia.
Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi?
11 Numquid vivere potest scirpus absque humore? aut crescere carectum sine aqua?
Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode?
12 Cum adhuc sit in flore, nec carpatur manu, ante omnes herbas arescit:
Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.
13 Sic viae omnium, qui obliviscuntur Deum, et spes hypocritae peribit:
Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada.
14 Non ei placebit vecordia sua, et sicut tela aranearum fiducia eius.
Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova;
15 Innitetur super domum suam, et non stabit: fulciet eam, et non consurget:
Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.
16 Humectus videtur antequam veniat Sol, et in ortu suo germen eius egredietur.
Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi;
17 Super acervum petrarum radices eius densabuntur, et inter lapides commorabitur.
Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se;
18 Si absorbuerit eum de loco suo, negabit eum, et dicet: Non novi te.
Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo.
19 Haec est enim laetitia viae eius, ut rursum de terra alii germinentur.
Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi.
20 Deus non proiiciet simplicem, nec porriget manum malignis:
Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.
21 Donec impleatur risu os tuum, et labia tua iubilo.
Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.
22 Qui oderunt te, induentur confusione: et tabernaculum impiorum non subsistet.
Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.
