Job 41
1 An extrahere poteris leviathan hamo, et fune ligabis linguam eius?
Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik?
2 Numquid pones circulum in naribus eius, aut armilla perforabis maxillam eius?
Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti?
3 Numquid multiplicabit ad te preces, aut loquetur tibi mollia?
Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati?
4 Numquid feriet tecum pactum, et accipies eum servum sempiternum?
Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka?
5 Numquid illudes ei quasi avi, aut ligabis eum ancillis tuis?
Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim?
6 Concident eum amici, divident illum negotiatores?
Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce?
7 Numquid implebis sagenas pelle eius, et gurgustium piscium capite illius?
Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?
8 Pone super eum manum tuam: memento belli, nec ultra addas loqui.
Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja.
9 Ecce, spes eius frustrabitur eum, et videntibus cunctis praecipitabitur.
Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li?
10 Non quasi crudelis suscitabo eum: quis enim resistere potest vultui meo?
Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me?
11 Quis ante dedit mihi, ut reddam ei? omnia quae sub caelo sunt, mea sunt.
Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.
12 Non parcam ei, et verbis potentibus, et ad deprecandum compositis.
Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.
13 Quis revelabit faciem indumenti eius? et in medium oris eius quis intrabit?
Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti?
14 Portas vultus eius quis aperiet? per gyrum dentium eius formido.
Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.
15 Corpus illius quasi scuta fusilia, compactum squamis se prementibus.
Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
16 Una uni coniungitur, et ne spiraculum quidem incedit per eas:
Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih.
17 Una alteri adhaerebit, et tenentes se nequaquam separabuntur.
Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
18 Sternutatio eius splendor ignis, et oculi eius, ut palpebrae diluculi.
Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore.
19 De ore eius lampades procedunt, sicut taedae ignis accensae.
Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu.
20 De naribus eius procedit fumus, sicut ollae succensae atque ferventis.
Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.
21 Halitus eius prunas ardere facit, et flamma de ore eius egreditur.
Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
22 In collo eius morabitur fortitudo, et faciem eius praecedit egestas.
U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
23 Membra carnium eius cohaerentia sibi: mittet contra eum flumina, et ad locum alium non ferentur.
Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se.
24 Cor eius indurabitur tamquam lapis, et stringetur quasi malleatoris incus.
Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
25 Cum sublatus fuerit, timebunt angeli, et territi purgabuntur.
Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih.
26 Cum apprehenderit eum gladius, subsistere non poterit neque hasta, neque thorax:
Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.
27 Reputabit enim quasi paleas ferrum, et quasi lignum putridum, aes.
Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
28 Non fugabit eum vir sagittarius, in stipulam versi sunt ei lapides fundae.
Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka;
29 Quasi stipulam aestimabit malleum, et deridebit vibrantem hastam.
Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju.
30 Sub ipso erunt radii solis, et sternet sibi aurum quasi lutum.
Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
31 Fervescere faciet quasi ollam profundum mare, et ponet quasi cum unguenta bulliunt.
Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.
32 Post eum lucebit semita, aestimabit abyssum quasi senescentem.
Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.
33 Non est super terram potestas, quae comparetur ei, qui factus est ut nullum timeret.
Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji.
34 Omne sublime videt, ipse est rex super universos filios superbiae.
Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.
