Job 40
1 Et adiecit Dominus, et locutus est ad Iob:
I Jahve se obrati Jobu i reče mu:
2 Numquid qui contendit cum Deo, tam facile conquiescit? utique qui arguit Deum, debet respondere ei.
“Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!”
3 Respondens autem Iob Domino, dixit:
A Job odgovori Jahvi i reče:
4 Qui leviter locutus sum, respondere quid possum? manum meam ponam super os meum.
“Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta.
5 Unum locutus sum, quod utinam non dixissem: et alterum, quibus ultra non addam.
Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti.”
6 Respondens autem Dominus Iob de turbine, dixit:
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
7 Accinge sicut vir lumbos tuos: interrogabo te: et indica mihi.
“Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči.
8 Numquid irritum facies iudicium meum: et condemnabis me, ut tu iustificeris?
Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?
9 Et si habes brachium sicut Deus, et si voce simili tonas?
Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega?
10 Circumda tibi decorem, et in sublime erigere, et esto gloriosus, et speciosis induere vestibus.
Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom.
11 Disperge superbos in furore tuo, et respiciens omnem arrogantem humilia.
Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.
12 Respice cunctos superbos, et confunde eos, et contere impios in loco suo.
Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.
13 Absconde eos in pulvere simul, et facies eorum demerge in foveam:
U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu.
14 Et ego confitebor quod salvare te possit dextera tua.
Tada ću i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio.
15 Ecce, Behemoth, quem feci tecum, foenum quasi bos comedet:
A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta,
16 Fortitudo eius in lumbis eius, et virtus illius in umbilico ventris eius.
u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišićju trbušnom.
17 Stringit caudam suam quasi cedrum, nervi testiculorum eius perplexi sunt.
Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile.
18 Ossa eius velut fistulae aeris, cartilago illius quasi laminae ferreae.
Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge.
19 Ipse est principium viarum Dei, qui fecit eum, applicabit gladium eius.
Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac.
20 Huic montes herbas ferunt: omnes bestiae agri ludent ibi.
Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra.
21 Sub umbra dormit in secreto calami, et in locis humentibus.
Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga.
22 Protegunt umbrae umbram eius, circumdabunt eum salices torrentis.
Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim.
23 Ecce, absorbebit fluvium, et non mirabitur: et habet fiduciam quod influat Iordanis in os eius.
Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne.
24 In oculis eius quasi hamo capiet eum, et in sudibus perforabit nares eius.
Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?
