Job 33

1 Audi igitur Iob eloquia mea, et omnes sermones meos ausculta.

Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.

2 Ecce aperui os meum, loquatur lingua mea in faucibus meis.

Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.

3 Simplici corde meo sermones mei, et sententiam puram labia mea loquentur.

Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.

4 Spiritus Dei fecit me, et spiraculum Omnipotentis vivificavit me.

Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.

5 Si potes, responde mihi, et adversus faciem meam consiste.

Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.

6 Ecce, et me sicut et te fecit Deus, et de eodem luto ego quoque formatus sum.

Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.

7 Verumtamen miraculum meum non te terreat, et eloquentia mea non sit tibi gravis.

Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.

8 Dixisti ergo in auribus meis, et vocem verborum tuorum audivi:

Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:

9 Mundus sum ego, et absque delicto: immaculatus, et non est iniquitas in me.

Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.

10 Quia querelas in me reperit, ideo arbitratus est me inimicum sibi.

Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.

11 Posuit in nervo pedes meos, custodivit omnes semitas meas.

Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.

12 Hoc est ergo, in quo non es iustificatus: respondebo tibi, quia maior sit Deus homine.

Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.

13 Adversus eum contendis quod non ad omnia verba responderit tibi?

Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?

14 Semel loquitur Deus, et secundo idipsum non repetit.

Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.

15 Per somnium in visione nocturna, quando irruit sopor super homines, et dormiunt in lectulo:

U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,

16 Tunc aperit aures virorum, et erudiens eos instruit disciplina,

Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,

17 Ut avertat hominem ab his, quae facit, et liberet eum de superbia:

Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;

18 Eruens animam eius a corruptione: et vitam illius, ut non transeat in gladium.

Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.

19 Increpat quoque per dolorem in lectulo, et omnia ossa eius marcescere facit.

I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.

20 Abominabilis ei fit in vita sua panis, et animae illius cibus ante desiderabilis.

Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;

21 Tabescet caro eius, et ossa, quae tecta fuerant, nudabuntur.

Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,

22 Appropinquavit corruptioni anima eius, et vita illius mortiferis.

I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.

23 Si fuerit pro eo Angelus loquens, unus de millibus, ut annunciet hominis aequitatem:

Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,

24 Miserebitur eius, et dicet: Libera eum, ut non descendat in corruptionem: inveni in quo ei propitier.

Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.

25 Consumpta est caro eius a suppliciis, revertatur ad dies adolescentiae suae.

I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,

26 Deprecabitur Deum, et placabilis ei erit: et videbit faciem eius in iubilo, et reddet homini iustitiam suam.

Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.

27 Respiciet homines, et dicet: Peccavi, et vere deliqui, et, ut eram dignus, non recepi.

Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.

28 Liberavit animam suam ne pergeret in interitum, sed vivens lucem videret.

On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.

29 Ecce, haec omnia operatur Deus tribus vicibus per singulos.

Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,

30 Ut revocet animas eorum a corruptione, et illuminet luce viventium.

Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.

31 Attende Iob, et audi me: et tace, dum ego loquor.

Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.

32 Si autem habes quod loquaris, responde mihi, loquere: volo enim, te apparere iustum.

Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;

33 Quod si non habes, audi me: tace, et docebo te sapientiam.

Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.