Job 32
1 Omiserunt autem tres viri isti respondere Iob, eo quod iustus sibi videretur.
Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.
2 Et iratus, indignatusque est Eliu filius Barachel Buzites, de cognatione Ram: iratus est autem adversum Iob, eo quod iustum se esse diceret coram Deo.
A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;
3 Porro adversum amicos eius indignatus est, eo quod non invenissent responsionem rationabilem, sed tantummodo condemnassent Iob.
I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.
4 Igitur Eliu expectavit Iob loquentem: eo quod seniores essent qui loquebantur.
Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
5 Cum autem vidisset quod tres respondere non potuissent, iratus est vehementer.
Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.
6 Respondensque Eliu filius Barachel Buzites, dixit: Iunior sum tempore, vos autem antiquiores, idcirco demisso capite, veritus sum vobis indicare meam sententiam.
I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
7 Sperabam enim quod aetas prolixior loqueretur, et annorum multitudo doceret sapientiam.
Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
8 Sed, ut video, Spiritus est in hominibus, et inspiratio Omnipotentis dat intelligentiam.
Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.
9 Non sunt longaevi sapientes, nec senes intelligunt iudicium.
Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
10 Ideo dicam: Audite me, ostendam vobis etiam ego meam sapientiam.
Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
11 Expectavi enim sermones vestros, audivi prudentiam vestram, donec disceptaremini sermonibus:
Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.
12 Et donec putabam vos aliquid dicere, considerabam: sed, ut video, non est qui possit arguere Iob, et respondere ex vobis sermonibus eius.
Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.
13 Ne forte dicatis: Invenimus sapientiam, Deus proiecit eum, non homo.
Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.
14 Nihil locutus est mihi, et ego non secundum sermones vestros respondebo illi.
Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.
15 Extimuerunt, nec responderunt ultra, abstuleruntque a se eloquia.
Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.
16 Quoniam igitur expectavi, et non sunt locuti: steterunt, nec ultra responderunt:
Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
17 Respondebo et ego partem meam, et ostendam scientiam meam.
Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.
18 Plenus sum enim sermonibus, et coarctat me spiritus uteri mei.
Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.
19 En venter meus quasi mustum absque spiraculo, quod lagunculas novas disrumpit.
Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
20 Loquar, et respirabo paululum: aperiam labia mea, et respondebo.
Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.
21 Non accipiam personam viri, et Deum homini non aequabo.
Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.
22 Nescio enim quamdiu subsistam, et si post modicum tollat me Factor meus.
Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
