< Job 26 >
1 Respondens autem Iob, dixit:
A Jov odgovori i reèe:
2 Cuius adiutor es? numquid imbecillis? et sustentas brachium eius, qui non est fortis?
Kako si pomogao slabome! kako si izbavio ruku nejaku!
3 Cui dedisti consilium? forsitan illi qui non habet sapientiam, et prudentiam tuam ostendisti plurimam.
Kako si svjetovao onoga koji je bez mudrosti i pokazao razum izobila!
4 Quem docere voluisti? nonne eum, qui fecit spiramentum?
Kome si govorio te rijeèi? i èiji je duh izašao iz tebe?
5 Ecce gigantes gemunt sub aquis, et qui habitant cum eis.
I mrtve stvari stvorene su pod vodama i stanovnici njihovi.
6 Nudus est infernus coram illo, et nullum est operimentum perditioni. (Sheol )
Otkriven je pakao pred njim, niti ima pokrivaèa pogibli. (Sheol )
7 Qui extendit Aquilonem super vacuum, et appendit terram super nihilum.
On je razastro sjever nad prazninom, i zemlju objesio ni na èem.
8 Qui ligat aquas in nubibus suis, ut non erumpant pariter deorsum.
Zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodire se oblak pod njima.
9 Qui tenet vultum solii sui, et expandit super illud nebulam suam.
Drži prijesto svoj, razapinje oblak svoj nad njim.
10 Terminum circumdedit aquis, usque dum finiantur lux et tenebrae.
Meðu je postavio oko vode dokle ne bude kraj svjetlosti i mraku.
11 Columnae caeli contremiscunt, et pavent ad nutum eius.
Stupovi nebeski tresu se i drkæu od prijetnje njegove.
12 In fortitudine illius repente maria congregata sunt, et prudentia eius percussit superbum.
Silom je svojom pocijepao more i razumom svojim razbio bjesnilo njegovo.
13 Spiritus eius ornavit caelos: et obstetricante manu eius, eductus est coluber tortuosus.
Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.
14 Ecce, haec ex parte dicta sunt viarum eius: et cum vix parvam stillam sermonis eius audierimus, quis poterit tonitruum magnitudinis illius intueri?
Gle, to su dijelovi putova njegovijeh; ali kako je mali dio što èusmo o njemu? i ko æe razumjeti grom sile njegove?