Job 23

1 Respondens autem Iob, ait:

A Jov odgovori i reèe:

2 Nunc quoque in amaritudine est sermo meus, et manus plagae meae aggravata est super gemitum meum.

Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.

3 Quis mihi tribuat ut cognoscam et inveniam illum, et veniam usque ad solium eius?

O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,

4 Ponam coram eo iudicium, et os meum replebo increpationibus.

Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,

5 Ut sciam verba, quae mihi respondeat, et intelligam quid loquatur mihi.

Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.

6 Nolo multa fortitudine contendat mecum, nec magnitudinis suae mole me premat.

Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.

7 Proponat aequitatem contra me, et perveniet ad victoriam iudicium meum.

Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.

8 Si ad Orientem iero, non apparet: si ad Occidentem, non intelligam eum.

Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;

9 Si ad sinistram, quid agam? non apprehendam eum: si me vertam ad dexteram, non videbo illum.

Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.

10 Ipse vero scit viam meam, et probavit me quasi aurum, quod per ignem transit:

Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.

11 Vestigia eius secutus est pes meus, viam eius custodivi, et non declinavi ex ea.

Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.

12 A mandatis labiorum eius non recessi, et in sinu meo abscondi verba oris eius.

Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.

13 Ipse enim solus est, et nemo avertere potest cogitationem eius: et anima eius quodcumque voluit, hoc fecit.

Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.

14 Cum expleverit in me voluntatem suam, et alia multa similia praesto sunt ei.

I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.

15 Et idcirco a facie eius turbatus sum, et considerans eum, timore solicitor.

Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.

16 Deus mollivit cor meum, et Omnipotens conturbavit me.

Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.

17 Non enim perii propter imminentes tenebras, nec faciem meam operuit caligo.

Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?