Job 12
1 Respondens autem Iob, dixit:
A Jov odgovori i reèe:
2 Ergo vos estis soli homines, et vobiscum morietur sapientia?
Da, vi ste ljudi, i s vama æe umrijeti mudrost.
3 Et mihi est cor sicut et vobis, nec inferior vestri sum: quis enim haec, quae nostis, ignorat?
I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga?
4 Qui deridetur ab amico suo sicut ego, invocabit Deum, et exaudiet eum: deridetur enim iusti simplicitas.
Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri.
5 Lampas contempta apud cogitationes divitum, parata ad tempus statutum.
Baèen je luè po mišljenju sreænoga onaj koji hoæe da popuzne.
6 Abundant tabernacula praedonum, et audacter provocant Deum, cum ipse dederit omnia in manus eorum.
Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke.
7 Nimirum interroga iumenta, et docebunt te: et volatilia caeli, et indicabunt tibi.
Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti.
8 Loquere terrae, et respondebit tibi: et narrabunt pisces maris.
Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovjediti.
9 Quis ignorat quod omnia haec manus Domini fecerit?
Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila?
10 In cuius manu anima omnis viventis, et spiritus universae carnis hominis.
Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela èovjeèijega.
11 Nonne auris verba diiudicat, et fauces comedentis, saporem?
Ne raspoznaje li uho rijeèi kao što grlo kuša jelo?
12 In antiquis est sapientia, et in multo tempore prudentia.
U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum.
13 Apud ipsum est sapientia et fortitudo, ipse habet consilium et intelligentiam.
U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum.
14 Si destruxerit, nemo est qui aedificet: si incluserit hominem, nullus est qui aperiat.
Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èovjeka, i ne može se otvoriti.
15 Si continuerit aquas, omnia siccabuntur: et si emiserit eas, subvertent terram.
Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju.
16 Apud ipsum est fortitudo et sapientia: ipse novit et decipientem, et eum qui decipitur.
U njega je jaèina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara.
17 Adducit consiliarios in stultum finem, et iudices in stuporem.
On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje.
18 Balteum regum dissolvit, et praecingit fune renes eorum.
On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova.
19 Ducit sacerdotes inglorios, et optimates supplantat:
On dovodi knezove u ludilo, i obara jake.
20 Commutans labium veracium, et doctrinam senum auferens.
On uzima besjedu rjeèitima, i starcima uzima razum.
21 Effundit despectionem super principes, eos, qui oppressi fuerant, relevans.
On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake.
22 Qui revelat profunda de tenebris, et producit in lucem umbram mortis.
On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni.
23 Qui multiplicat gentes et perdit eas, et subversas in integrum restituit.
On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.
24 Qui immutat cor principum populi terrae, et decipit eos ut frustra incedant per invium:
On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta,
25 Palpabunt quasi in tenebris, et non in luce, et errare eos faciet quasi ebrios.
Da pipaju po mraku bez vidjela, i èini da tumaraju kao pijani.
