< Genesis 21 >
1 Visitavit autem Dominus Saram, sicut promiserat: et implevit quae locutus est.
I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao.
2 Concepitque et peperit filium in senectute sua, tempore quo praedixerat ei Deus.
Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
3 Vocavitque Abraham nomen filii sui, quem genuit ei Sara, Isaac:
I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.
4 et circumcidit eum octavo die, sicut praeceperat ei Deus,
I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
5 cum centum esset annorum: hac quippe aetate patris, natus est Isaac.
A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
6 Dixitque Sara: Risum fecit mihi Deus: quicumque audierit, corridebit mihi.
A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se.
7 Rursumque ait: Quis auditurus crederet Abraham quod Sara lactaret filium, quem peperit ei iam seni?
I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
8 Crevit igitur puer, et ablactatus est: fecitque Abraham grande convivium in die ablactationis eius.
A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
9 Cumque vidisset Sara filium Agar Aegyptiae ludentem cum Isaac filio suo, dixit ad Abraham:
I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;
10 Eiice ancillam hanc, et filium eius: non enim erit heres filius ancillae cum filio meo Isaac.
Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.
11 Dure accepit hoc Abraham pro filio suo.
A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.
12 Cui dixit Deus: Non tibi videatur asperum super puero, et super ancilla tua: omnia quae dixerit tibi Sara, audi vocem eius: quia in Isaac vocabitur tibi semen.
Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati.
13 Sed et filium ancillae faciam in gentem magnam, quia semen tuum est.
Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme.
14 Surrexit itaque Abraham mane, et tollens panem et utrem aquae, imposuit scapulae eius, tradiditque puerum, et dimisit eam. Quae cum abiisset, errabat in solitudine Bersabee.
I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.
15 Cumque consumpta esset aqua in utre, abiecit puerum subter unam arborem, quae ibi erat.
A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,
16 Et abiit, seditque e regione procul quantum potest arcus iacere. dixit enim: Non videbo morientem puerum: et sedens contra, levavit vocem suam et flevit.
Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati.
17 Exaudivit autem Deus vocem pueri: vocavitque Angelus Dei Agar de caelo, dicens: Quid agis Agar? noli timere: exaudivit enim Deus vocem pueri de loco in quo est.
A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je.
18 Surge, tolle puerum, et tene manum illius: quia in gentem magnam faciam eum.
Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod.
19 Aperuitque oculos eius Deus: quae videns puteum aquae, abiit, et implevit utrem, deditque puero bibere.
I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.
20 Et fuit cum eo: qui crevit, et moratus est in solitudine, factusque est iuvenis sagittarius.
I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac.
21 Habitavitque in deserto Pharan, et accepit illi mater sua uxorem de terra Aegypti.
A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.
22 Eodem tempore dixit Abimelech, et Phicol princeps exercitus eius ad Abraham: Deus tecum est in universis quae agis.
U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Iura ergo per Deum, ne noceas mihi, et posteris meis, stirpique meae: sed iuxta misericordiam, quam feci tibi, facies mihi, et terrae in qua versatus es advena.
Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak.
24 Dixitque Abraham: Ego iurabo.
A Avram reèe: hoæu se zakleti.
25 Et increpavit Abimelech propter puteum aquae quem vi abstulerunt servi eius.
Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.
26 Responditque Abimelech: Nescivi quis fecerit hanc rem: sed et tu non indicasti mihi, et ego non audivi praeter hodie.
A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas.
27 Tulit itaque Abraham oves et boves, et dedit Abimelech: percusseruntque ambo foedus.
Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom.
28 Et statuit Abraham septem agnas gregis seorsum.
I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada.
29 Cui dixit Abimelech: Quid sibi volunt septem agnae istae, quas stare fecisti seorsum?
A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio?
30 At ille: Septem, inquit, agnas accipies de manu mea: ut sint mihi in testimonium, quoniam ego fodi puteum istum.
A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
31 Idcirco vocatus est locus ille Bersabee: quia ibi uterque iuravit.
Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.
32 Et inierunt foedus pro puteo iuramenti.
Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
33 Surrexit autem Abimelech, et Phicol princeps exercitus eius, reversique sunt in terram Palaestinorum. Abraham vero plantavit nemus in Bersabee, et invocavit ibi nomen Domini Dei aeterni.
A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga.
34 Et fuit colonus terrae Palaestinorum diebus multis.
I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.