Genesis 11
1 Erat autem terra labii unius, et sermonum eorumdem.
A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi.
2 Cumque proficiscerentur de oriente, invenerunt campum in terra Sennaar, et habitaverunt in eo.
A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
3 Dixitque alter ad proximum suum: Venite, faciamus lateres, et coquamus eos igni. Habueruntque lateres pro saxis, et bitumen pro caemento:
Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa.
4 et dixerunt: Venite, faciamus nobis civitatem et turrim, cuius culmen pertingat ad caelum: et celebremus nomen nostrum antequam dividamur in universas terras.
Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5 Descendit autem Dominus ut videret civitatem et turrim, quam aedificabant filii Adam,
A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji.
6 et dixit: Ecce, unus est populus, et unum est labium omnibus: coeperuntque hoc facere, nec desistent a cogitationibus suis, donec eas opere compleant.
I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili.
7 Venite igitur, descendamus, et confundamus ibi linguam eorum, ut non audiat unusquisque vocem proximi sui.
Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.
8 Atque ita divisit eos Dominus ex illo loco in universas terras, et cessaverunt aedificare civitatem.
Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 Et idcirco vocatum est nomen eius Babel, quia ibi confusum est labium universae terrae: et inde dispersit eos Dominus super faciem cunctarum regionum.
Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.
10 Hae sunt generationes Sem: Sem erat centum annorum quando genuit Arphaxad, biennio post diluvium.
Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa.
11 Vixitque Sem postquam genuit Arphaxad, quingentis annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.
12 Porro Arphaxad vixit triginta quinque annis, et genuit Sale.
A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
13 Vixitque Arphaxad postquam genuit Sale, trecentis tribus annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
14 Sale quoque vixit triginta annis, et genuit Heber.
A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera;
15 Vixitque Sale postquam genuit Heber, quadringentis tribus annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
16 Vixit autem Heber triginta quattuor annis, et genuit Phaleg.
A Ever poživje trideset i èetiri godine, i rodi Faleka;
17 Et vixit Heber postquam genuit Phaleg, quadringentis triginta annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri.
18 Vixit quoque Phaleg triginta annis, et genuit Reu.
A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava;
19 Vixitque Phaleg postquam genuit Reu, ducentis novem annis, et genuit filios et filias.
A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri.
20 Vixit autem Reu triginta duobus annis, et genuit Sarug.
A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
21 Vixit quoque Reu postquam genuit Sarug, ducentis septem annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri.
22 Vixit vero Sarug triginta annis, et genuit Nachor.
A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
23 Vixitque Sarug postquam genuit Nachor, ducentis annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri.
24 Vixit autem Nachor viginti novem annis, et genuit Thare.
A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
25 Vixitque Nachor postquam genuit Thare, centum decem et novem annis: et genuit filios et filias.
A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
26 Vixitque Thare septuaginta annis, et genuit Abram et Nachor, et Aran.
A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
27 Hae sunt autem generationes Thare: Thare genuit Abram, Nachor, et Aran. Porro Aran genuit Lot.
A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
28 Mortuusque est Aran ante Thare patrem suum, in terra nativitatis suae in Ur Chaldaeorum.
I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.
29 Duxerunt autem Abram et Nachor uxores: nomen uxoris Abram, Sarai: et nomen uxoris Nachor, Melcha filia Aran patris Melchae, et patris Ieschae.
I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe.
30 Erat autem Sarai sterilis, nec habebat liberos.
A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda.
31 Tulit itaque Thare Abram filium suum, et Lot filium Aran, filium filii sui, et Sarai nurum suam, uxorem Abram filii sui, et eduxit eos de Ur Chaldaeorum, ut irent in terram Chanaan: veneruntque usque Haran, et habitaverunt ibi.
I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
32 Et facti sunt dies Thare ducentorum quinque annorum, et mortuus est in Haran.
I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.
