< Galatas 4 >
1 Dico autem: Quanto tempore heres parvulus est, nihil differt a servo, cum sit dominus omnium:
Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega;
2 sed sub tutoribus, et actoribus est usque ad praefinitum tempus a patre:
Nego je pod zapovjednicima i èuvarima tja do roka oèina.
3 ita et nos cum essemus parvuli, sub elementis mundi eramus servientes.
Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni;
4 At ubi venit plenitudo temporis, misit Deus Filium suum factum ex muliere, factum sub lege,
A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je roðen od žene i pokoren zakonu,
5 ut eos, qui sub lege erant, redimeret, ut adoptionem filiorum reciperemus.
Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo.
6 Quoniam autem estis filii, misit Deus Spiritum filii Dei sui in corda vestra clamantem: Abba, Pater.
I buduæi da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji vièe: Ava oèe!
7 Itaque iam non est servus, sed filius: Quod si filius: et heres per Deum.
Tako veæ nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista.
8 Sed tunc quidem ignorantes Deum, iis, qui natura non sunt dii, serviebatis.
Ali tada ne znajuæi Boga služiste onima koji po sebi nijesu bogovi.
9 Nunc autem cum cognoveritis Deum, immo cogniti sitis a Deo: quomodo convertimini iterum ad infirma, et egena elementa, quibus denuo servire vultis?
A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraæate opet na slabe i rðave stihije, kojima opet iznova hoæete da služite?
10 Dies observatis, et menses, et tempora, et annos.
Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine.
11 Timeo, ne forte sine causa laboraverim in vobis.
Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas.
12 Estote sicut ego, quia et ego sicut vos: fratres obsecro vos. Nihil me laesistis.
Budite kao ja što sam; jer sam ja kao vi što ste. Braæo! molim vas, ništa mi ne uèiniste nažao.
13 Scitis autem quia per infirmitatem carnis evangelizavi vobis iampridem: et tentationem vestram in carne mea
A znate da vam u slabosti tijela najprije propovjedih jevanðelje;
14 non sprevistis, neque respuistis: sed sicut Angelum Dei excepistis me, sicut Christum Iesum.
I napasti moje, koja bijaše tijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anðela Božijega, kao Hrista Isusa.
15 Ubi est ergo beatitudo vestra? Testimonium enim perhibeo vobis, quia, si fieri posset, oculos vestros eruissetis, et dedissetis mihi.
Kakovo bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedoèim da biste, kad bi moguæe bilo, izvadili oèi svoje i dali meni.
16 Ergo inimicus vobis factus sum, verum dicens vobis?
Tijem li vam postadoh neprijatelj istinu vam govoreæi?
17 Aemulantur vos non bene: sed excludere vos volunt, ut illos aemulemini.
Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoæe da vas odvoje, da im revnujete.
18 Bonum autem aemulamini in bono semper: et non tantum cum praesens sum apud vos.
A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas.
19 Filioli mei, quos iterum parturio, donec formetur Christus in vobis.
Djeèice moja, koju opet s mukom raðam, dokle Hristovo oblièje ne postane u vama;
20 Vellem autem esse apud vos modo, et mutare vocem meam: quoniam confundor in vobis.
Ali bih htio sad da sam kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu da se naèudim za vas.
21 Dicite mihi qui sub lege vultis esse: legem non legistis?
Kažite mi, vi koji hoæete pod zakonom da budete, ne slušate li zakona?
22 Scriptum est enim: Quoniam Abraham duos filios habuit: unum de ancilla, et unum de libera.
Jer je pisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne.
23 Sed qui de ancilla, secundum carnem natus est: qui autem de libera, per repromissionem:
Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obeæanju.
24 quae sunt per allegoriam dicta. Haec enim sunt duo testamenta. Unum quidem in monte Sina, in servitutem generans: quae est Agar:
Koje znaèi drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja raða za robovanje, i to je Agar.
25 Sina enim mons est in Arabia, qui coniunctus est ei, quae nunc est Ierusalem, et servit cum filiis suis.
Jer Agar znaèi Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom.
26 Illa autem, quae sursum est Ierusalem, libera est, quae est mater nostra.
A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama.
27 Scriptum est enim: Laetare sterilis, quae non paris: erumpe, et clama, quae non parturis: quia multi filii desertae, magis quam eius, quae habet virum.
Jer je pisano: razveseli se, nerotkinjo koja ne raðaš; prokini i povièi, ti koja ne trpiš muke poroðaja; jer pusta ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža.
28 Nos autem fratres secundum Isaac promissionis filii sumus.
A mi smo, braæo, po Isaku djeca obeæanja.
29 Sed quomodo tunc is, qui secundum carnem natus fuerat, persequebatur eum, qui secundum spiritum: ita et nunc.
No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad.
30 Sed quid dicit Scriptura? Eiice ancillam, et filium eius: non heres erit filius ancillae cum filio liberae.
Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neæe naslijediti sa sinom slobodne.
31 Itaque, fratres, non sumus ancillae filii, sed liberae: qua libertate Christus nos liberavit.
Tako, braæo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.