Corinthios I 10
1 Nolo enim vos ignorare fratres quoniam patres nostri omnes sub nube fuerunt, et omnes mare transierunt,
Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more,
2 et omnes in Moyse baptizati sunt in nube, et in mari:
i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
3 et omnes eandem escam spiritalem manducaverunt,
i svi su isto duhovno jelo jeli,
4 et omnes eundem potum spiritalem biberunt: (bibebant autem de spiritali, consequente eos, petra: petra autem erat Christus)
i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.
5 sed non in pluribus eorum beneplacitum est Deo: nam prostrati sunt in deserto.
Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.
6 Haec autem in figura facta sunt nostri, ut non simus concupiscentes malorum, sicut et illi concupierunt.
To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.
7 neque idololatrae efficiamini, sicut quidam ex ipsis: quemadmodum scriptum est: Sedit populus manducare, et bibere, et surrexerunt ludere.
I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju.
8 neque fornicemur, sicut quidam ex ipsis fornicati sunt, et ceciderunt una die viginti tria millia.
I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće.
9 Neque tentemus Christum: sicut quidam eorum tentaverunt, et a serpentibus perierunt.
I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.
10 Neque murmuraveritis, sicut quidam eorum murmuraverunt, et perierunt ab exterminatore.
I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.
11 Haec autem omnia in figura contingebant illis: scripta sunt autem ad correptionem nostram, in quos fines saeculorum devenerunt. (aiōn g165)
Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. (aiōn g165)
12 Itaque qui se existimat stare, videat ne cadat.
Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
13 Tentatio vos non apprehendat nisi humana: fidelis autem Deus est, qui non patietur vos tentari supra id, quod potestis, sed faciet etiam cum tentatione proventum ut possitis sustinere.
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
14 Propter quod charissimi mihi, fugite ab idolorum cultura:
Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
15 Ut prudentibus loquor, vos ipsi iudicate quod dico.
Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.
16 Calix benedictionis, cui benedicimus, nonne communicatio sanguinis Christi est? et panis, quem frangimus, nonne participatio corporis Domini est?
Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?
17 Quoniam unus panis, et unum corpus multi sumus, omnes, qui de uno pane et de uno calice participamus.
Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
18 Videte Israel secundum carnem: nonne qui edunt hostias, participes sunt altaris?
Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?
19 Quid ergo? dico quod idolis immolatum sit aliquid? aut quod idolum, sit aliquid?
Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto?
20 Sed quae immolant Gentes, daemoniis immolant, et non Deo. Nolo autem vos socios fieri daemoniorum:
Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji.
21 non potestis calicem Domini bibere, et calicem daemoniorum: non potestis mensae Domini participes esse, et mensae daemoniorum.
Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.
22 An aemulamur Dominum? Numquid fortiores illo sumus? Omnia mihi licent, sed non omnia expediunt.
Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?
23 Omnia mihi licent, sed non omnia aedificat.
“Sve je slobodno!” Ali - sve ne koristi. “Sve je dopušteno!” Ali - sve ne saziđuje.
24 Nemo quod suum est quaerat, sed quod alterius.
Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.
25 Omne, quod in macello vaenit, manducate, nihil interrogantes propter conscientiam.
Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti.
26 Domini est terra, et plenitudo eius.
Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!
27 Si quis vocat vos infidelium ad coenam, et vultis ire: omne, quod vobis apponitur, manducate, nihil interrogantes propter conscientiam.
Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti.
28 Si quis autem dixerit: Hoc immolatum est idolis: nolite manducare propter illum, qui indicavit, et propter conscientiam:
Ako vam tko reče: “To je žrtvovano”, ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti.
29 conscientiam autem dico non tuam, sed alterius. Ut quid enim libertas mea iudicatur ab aliena conscientia?
Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi?
30 Si ego cum gratia participo, quid blasphemor pro eo quod gratias ago?
Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem?
31 Sive ergo manducatis, sive bibitis, sive aliud quid facitis: omnia in gloriam Dei facite.
Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.
32 Sine offensione estote Iudaeis, et Gentibus, et Ecclesiae Dei:
Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj,
33 sicut et ego per omnia omnibus placeo, non quaerens quod mihi utile est, sed quod multis: ut salvi fiant.
kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
