Canticum Canticorum 1
Solomunova pjesma nad pjesmama.
2 Osculetur me osculo oris sui; quia meliora sunt ubera tua vino,
Da me hoæe poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina.
3 fragrantia unguentis optimis. Oleum effusum nomen tuum; ideo adolescentulæ dilexerunt te.
Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke.
4 Trahe me, post te curremus in odorem unguentorum tuorum. Introduxit me rex in cellaria sua; exsultabimus et lætabimur in te, memores uberum tuorum super vinum. Recti diligunt te.
Vuci me, za tobom æemo trèati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaæemo se i veseliæemo se tobom, spominjaæemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te.
5 Nigra sum, sed formosa, filiæ Jerusalem, sicut tabernacula Cedar, sicut pelles Salomonis.
Crna sam, ali lijepa, kæeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi.
6 Nolite me considerare quod fusca sim, quia decoloravit me sol. Filii matris meæ pugnaverunt contra me; posuerunt me custodem in vineis: vineam meam non custodivi.
Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da èuvam vinograde, i ne èuvah svojega vinograda, koji ja imam.
7 Indica mihi, quem diligit anima mea, ubi pascas, ubi cubes in meridie, ne vagari incipiam post greges sodalium tuorum.
Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih?
8 Si ignoras te, o pulcherrima inter mulieres, egredere, et abi post vestigia gregum, et pasce hædos tuos juxta tabernacula pastorum.
Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih.
9 Equitatui meo in curribus Pharaonis assimilavi te, amica mea.
Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem.
10 Pulchræ sunt genæ tuæ sicut turturis; collum tuum sicut monilia.
Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima.
11 Murenulas aureas faciemus tibi, vermiculatas argento.
Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem.
12 Dum esset rex in accubitu suo, nardus mea dedit odorem suum.
Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris.
13 Fasciculus myrrhæ dilectus meus mihi; inter ubera mea commorabitur.
Dragi mi je moj kita smirne, koja meðu dojkama mojim poèiva.
14 Botrus cypri dilectus meus mihi in vineis Engaddi.
Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih.
15 Ecce tu pulchra es, amica mea! ecce tu pulchra es! Oculi tui columbarum.
Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oèi su ti kao u golubice.
16 Ecce tu pulcher es, dilecte mi, et decorus! Lectulus noster floridus.
Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se.
17 Tigna domorum nostrarum cedrina, laquearia nostra cypressina.
Grede su nam u kuæama kedrove, daske su nam jelove.
