Psalmorum 95

1 Laus cantici ipsi David. Venite, exsultemus Domino; jubilemus Deo salutari nostro;

Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

2 præoccupemus faciem ejus in confessione, et in psalmis jubilemus ei:

Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

3 quoniam Deus magnus Dominus, et rex magnus super omnes deos.

Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.

4 Quia in manu ejus sunt omnes fines terræ, et altitudines montium ipsius sunt;

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

5 quoniam ipsius est mare, et ipse fecit illud, et siccam manus ejus formaverunt.

Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.

6 Venite, adoremus, et procidamus, et ploremus ante Dominum qui fecit nos:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

7 quia ipse est Dominus Deus noster, et nos populus pascuæ ejus, et oves manus ejus.

Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:

8 Hodie si vocem ejus audieritis, nolite obdurare corda vestra

“Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

9 sicut in irritatione, secundum diem tentationis in deserto, ubi tentaverunt me patres vestri: probaverunt me, et viderunt opera mea.

gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.

10 Quadraginta annis offensus fui generationi illi, et dixi: Semper hi errant corde.

Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'

11 Et isti non cognoverunt vias meas: ut juravi in ira mea: Si introibunt in requiem meam.

Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”