Psalmorum 88
1 Canticum Psalmi, filiis Core, in finem, pro Maheleth ad respondendum. Intellectus Eman Ezrahitæ. Domine, Deus salutis meæ, in die clamavi et nocte coram te.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
2 Intret in conspectu tuo oratio mea, inclina aurem tuam ad precem meam.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol h7585)
4 Æstimatus sum cum descendentibus in lacum, factus sum sicut homo sine adjutorio,
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
5 inter mortuos liber; sicut vulnerati dormientes in sepulchris, quorum non es memor amplius, et ipsi de manu tua repulsi sunt.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
6 Posuerunt me in lacu inferiori, in tenebrosis, et in umbra mortis.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
7 Super me confirmatus est furor tuus, et omnes fluctus tuos induxisti super me.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
8 Longe fecisti notos meos a me; posuerunt me abominationem sibi. Traditus sum, et non egrediebar;
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
9 oculi mei languerunt præ inopia. Clamavi ad te, Domine, tota die; expandi ad te manus meas.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
10 Numquid mortuis facies mirabilia? aut medici suscitabunt, et confitebuntur tibi?
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
11 Numquid narrabit aliquis in sepulchro misericordiam tuam, et veritatem tuam in perditione?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
12 Numquid cognoscentur in tenebris mirabilia tua? et justitia tua in terra oblivionis?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
13 Et ego ad te, Domine, clamavi, et mane oratio mea præveniet te.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
14 Ut quid, Domine, repellis orationem meam; avertis faciem tuam a me?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
15 Pauper sum ego, et in laboribus a juventute mea; exaltatus autem, humiliatus sum et conturbatus.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
16 In me transierunt iræ tuæ, et terrores tui conturbaverunt me:
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
17 circumdederunt me sicut aqua tota die; circumdederunt me simul.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
18 Elongasti a me amicum et proximum, et notos meos a miseria.
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
