Psalmorum 74
1 Intellectus Asaph. Ut quid, Deus, repulisti in finem, iratus est furor tuus super oves pascuæ tuæ?
Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2 Memor esto congregationis tuæ, quam possedisti ab initio. Redemisti virgam hæreditatis tuæ, mons Sion, in quo habitasti in eo.
Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3 Leva manus tuas in superbias eorum in finem: quanta malignatus est inimicus in sancto!
Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4 Et gloriati sunt qui oderunt te in medio solemnitatis tuæ; posuerunt signa sua, signa:
Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
5 et non cognoverunt sicut in exitu super summum. Quasi in silva lignorum securibus
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6 exciderunt januas ejus in idipsum; in securi et ascia dejecerunt eam.
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7 Incenderunt igni sanctuarium tuum; in terra polluerunt tabernaculum nominis tui.
Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8 Dixerunt in corde suo cognatio eorum simul: Quiescere faciamus omnes dies festos Dei a terra.
Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”
9 Signa nostra non vidimus; jam non est propheta; et nos non cognoscet amplius.
Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
10 Usquequo, Deus, improperabit inimicus? irritat adversarius nomen tuum in finem?
Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11 Ut quid avertis manum tuam, et dexteram tuam de medio sinu tuo in finem?
Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
12 Deus autem rex noster ante sæcula: operatus est salutem in medio terræ.
No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
13 Tu confirmasti in virtute tua mare; contribulasti capita draconum in aquis.
Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
14 Tu confregisti capita draconis; dedisti eum escam populis Æthiopum.
Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
15 Tu dirupisti fontes et torrentes; tu siccasti fluvios Ethan.
Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
16 Tuus est dies, et tua est nox; tu fabricatus es auroram et solem.
Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
17 Tu fecisti omnes terminos terræ; æstatem et ver tu plasmasti ea.
ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
18 Memor esto hujus: inimicus improperavit Domino, et populus insipiens incitavit nomen tuum.
Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19 Ne tradas bestiis animas confitentes tibi, et animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem.
Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20 Respice in testamentum tuum, quia repleti sunt qui obscurati sunt terræ domibus iniquitatum.
Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
21 Ne avertatur humilis factus confusus; pauper et inops laudabunt nomen tuum.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22 Exsurge, Deus, judica causam tuam; memor esto improperiorum tuorum, eorum quæ ab insipiente sunt tota die.
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23 Ne obliviscaris voces inimicorum tuorum: superbia eorum qui te oderunt ascendit semper.
Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!
