Psalmorum 73

1 Psalmus Asaph. Quam bonus Israël Deus, his qui recto sunt corde!

Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!

2 Mei autem pene moti sunt pedes, pene effusi sunt gressus mei:

A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,

3 quia zelavi super iniquos, pacem peccatorum videns.

jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.

4 Quia non est respectus morti eorum, et firmamentum in plaga eorum.

Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

5 In labore hominum non sunt, et cum hominibus non flagellabuntur.

Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

6 Ideo tenuit eos superbia; operti sunt iniquitate et impietate sua.

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.

7 Prodiit quasi ex adipe iniquitas eorum; transierunt in affectum cordis.

Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

8 Cogitaverunt et locuti sunt nequitiam; iniquitatem in excelso locuti sunt.

Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

9 Posuerunt in cælum os suum, et lingua eorum transivit in terra.

Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.

10 Ideo convertetur populus meus hic, et dies pleni invenientur in eis.

Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode

11 Et dixerunt: Quomodo scit Deus, et si est scientia in excelso?

pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?”

12 Ecce ipsi peccatores, et abundantes in sæculo obtinuerunt divitias.

Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

13 Et dixi: Ergo sine causa justificavi cor meum, et lavi inter innocentes manus meas,

Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke

14 et fui flagellatus tota die, et castigatio mea in matutinis.

kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

15 Si dicebam: Narrabo sic; ecce nationem filiorum tuorum reprobavi.

Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih.

16 Existimabam ut cognoscerem hoc; labor est ante me:

Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim

17 donec intrem in sanctuarium Dei, et intelligam in novissimis eorum.

sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.

18 Verumtamen propter dolos posuisti eis; dejecisti eos dum allevarentur.

Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.

19 Quomodo facti sunt in desolationem? subito defecerunt: perierunt propter iniquitatem suam.

Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

20 Velut somnium surgentium, Domine, in civitate tua imaginem ipsorum ad nihilum rediges.

Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

21 Quia inflammatum est cor meum, et renes mei commutati sunt;

Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,

22 et ego ad nihilum redactus sum, et nescivi:

bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.

23 ut jumentum factus sum apud te, et ego semper tecum.

Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

24 Tenuisti manum dexteram meam, et in voluntate tua deduxisti me, et cum gloria suscepisti me.

vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.

25 Quid enim mihi est in cælo? et a te quid volui super terram?

Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

26 Defecit caro mea et cor meum; Deus cordis mei, et pars mea, Deus in æternum.

Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

27 Quia ecce qui elongant se a te peribunt; perdidisti omnes qui fornicantur abs te.

Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

28 Mihi autem adhærere Deo bonum est; ponere in Domino Deo spem meam: ut annuntiem omnes prædicationes tuas in portis filiæ Sion.

A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.