< Psalmorum 64 >
1 In finem. Psalmus David. Exaudi, Deus, orationem meam cum deprecor; a timore inimici eripe animam meam.
Zborovođi. Psalam. Davidov. Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj!
2 Protexisti me a conventu malignantium, a multitudine operantium iniquitatem.
Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora
3 Quia exacuerunt ut gladium linguas suas; intenderunt arcum rem amaram,
koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,
4 ut sagittent in occultis immaculatum.
da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.
5 Subito sagittabunt eum, et non timebunt; firmaverunt sibi sermonem nequam. Narraverunt ut absconderent laqueos; dixerunt: Quis videbit eos?
Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: “Tko će nas vidjeti?”
6 Scrutati sunt iniquitates; defecerunt scrutantes scrutinio. Accedet homo ad cor altum,
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.
7 et exaltabitur Deus. Sagittæ parvulorum factæ sunt plagæ eorum,
No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.
8 et infirmatæ sunt contra eos linguæ eorum. Conturbati sunt omnes qui videbant eos,
Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:
9 et timuit omnis homo. Et annuntiaverunt opera Dei, et facta ejus intellexerunt.
svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini.
10 Lætabitur justus in Domino, et sperabit in eo, et laudabuntur omnes recti corde.
Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.