Psalmorum 63

1 Psalmus David, cum esset in deserto Idumææ. Deus, Deus meus, ad te de luce vigilo. Sitivit in te anima mea; quam multipliciter tibi caro mea!

Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

2 In terra deserta, et invia, et inaquosa, sic in sancto apparui tibi, ut viderem virtutem tuam et gloriam tuam.

U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu.

3 Quoniam melior est misericordia tua super vitas, labia mea laudabunt te.

Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.

4 Sic benedicam te in vita mea, et in nomine tuo levabo manus meas.

Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.

5 Sicut adipe et pinguedine repleatur anima mea, et labiis exsultationis laudabit os meum.

Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.

6 Si memor fui tui super stratum meum, in matutinis meditabor in te.

Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe.

7 Quia fuisti adjutor meus, et in velamento alarum tuarum exsultabo.

Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.

8 Adhæsit anima mea post te; me suscepit dextera tua.

Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.

9 Ipsi vero in vanum quæsierunt animam meam: introibunt in inferiora terræ;

Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,

10 tradentur in manus gladii: partes vulpium erunt.

nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima.

11 Rex vero lætabitur in Deo; laudabuntur omnes qui jurant in eo: quia obstructum est os loquentium iniqua.

A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta.