Psalmorum 55
1 In finem, in carminibus. Intellectus David. Exaudi, Deus, orationem meam, et ne despexeris deprecationem meam:
Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega.
2 intende mihi, et exaudi me. Contristatus sum in exercitatione mea, et conturbatus sum
Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem
3 a voce inimici, et a tribulatione peccatoris. Quoniam declinaverunt in me iniquitates, et in ira molesti erant mihi.
Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me.
4 Cor meum conturbatum est in me, et formido mortis cecidit super me.
Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me;
5 Timor et tremor venerunt super me, et contexerunt me tenebræ.
Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me.
6 Et dixi: Quis dabit mihi pennas sicut columbæ, et volabo, et requiescam?
I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo;
7 Ecce elongavi fugiens, et mansi in solitudine.
Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji.
8 Exspectabam eum qui salvum me fecit a pusillanimitate spiritus, et tempestate.
Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure.
9 Præcipita, Domine; divide linguas eorum: quoniam vidi iniquitatem et contradictionem in civitate.
Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu;
10 Die ac nocte circumdabit eam super muros ejus iniquitas; et labor in medio ejus,
Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega.
11 et injustitia: et non defecit de plateis ejus usura et dolus.
Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo.
12 Quoniam si inimicus meus maledixisset mihi, sustinuissem utique. Et si is qui oderat me super me magna locutus fuisset, abscondissem me forsitan ab eo.
Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio.
13 Tu vero homo unanimis, dux meus, et notus meus:
Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj.
14 qui simul mecum dulces capiebas cibos; in domo Dei ambulavimus cum consensu.
S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni.
15 Veniat mors super illos, et descendant in infernum viventes: quoniam nequitiæ in habitaculis eorum, in medio eorum. (Sheol h7585)
Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima. (Sheol h7585)
16 Ego autem ad Deum clamavi, et Dominus salvabit me.
Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti.
17 Vespere, et mane, et meridie, narrabo, et annuntiabo; et exaudiet vocem meam.
Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj;
18 Redimet in pace animam meam ab his qui appropinquant mihi: quoniam inter multos erant mecum.
Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.
19 Exaudiet Deus, et humiliabit illos, qui est ante sæcula. Non enim est illis commutatio, et non timuerunt Deum.
Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga.
20 Extendit manum suam in retribuendo; contaminaverunt testamentum ejus:
Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu.
21 divisi sunt ab ira vultus ejus, et appropinquavit cor illius. Molliti sunt sermones ejus super oleum; et ipsi sunt jacula.
Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi.
22 Jacta super Dominum curam tuam, et ipse te enutriet; non dabit in æternum fluctuationem justo.
Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne.
23 Tu vero, Deus, deduces eos in puteum interitus. Viri sanguinum et dolosi non dimidiabunt dies suos; ego autem sperabo in te, Domine.
Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.
