Psalmorum 55
1 In finem, in carminibus. Intellectus David. Exaudi, Deus, orationem meam, et ne despexeris deprecationem meam:
Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj:
2 intende mihi, et exaudi me. Contristatus sum in exercitatione mea, et conturbatus sum
obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,
3 a voce inimici, et a tribulatione peccatoris. Quoniam declinaverunt in me iniquitates, et in ira molesti erant mihi.
zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone.
4 Cor meum conturbatum est in me, et formido mortis cecidit super me.
Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.
5 Timor et tremor venerunt super me, et contexerunt me tenebræ.
Užas me i trepet hvata, groza me obuze.
6 Et dixi: Quis dabit mihi pennas sicut columbæ, et volabo, et requiescam?
Zavapih: “O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!
7 Ecce elongavi fugiens, et mansi in solitudine.
Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;
8 Exspectabam eum qui salvum me fecit a pusillanimitate spiritus, et tempestate.
brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora.”
9 Præcipita, Domine; divide linguas eorum: quoniam vidi iniquitatem et contradictionem in civitate.
Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu;
10 Die ac nocte circumdabit eam super muros ejus iniquitas; et labor in medio ejus,
danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu.
11 et injustitia: et non defecit de plateis ejus usura et dolus.
Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.
12 Quoniam si inimicus meus maledixisset mihi, sustinuissem utique. Et si is qui oderat me super me magna locutus fuisset, abscondissem me forsitan ab eo.
Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.
13 Tu vero homo unanimis, dux meus, et notus meus:
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik
14 qui simul mecum dulces capiebas cibos; in domo Dei ambulavimus cum consensu.
s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.
15 Veniat mors super illos, et descendant in infernum viventes: quoniam nequitiæ in habitaculis eorum, in medio eorum. (Sheol h7585)
Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. (Sheol h7585)
16 Ego autem ad Deum clamavi, et Dominus salvabit me.
A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.
17 Vespere, et mane, et meridie, narrabo, et annuntiabo; et exaudiet vocem meam.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.
18 Redimet in pace animam meam ab his qui appropinquant mihi: quoniam inter multos erant mecum.
Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.
19 Exaudiet Deus, et humiliabit illos, qui est ante sæcula. Non enim est illis commutatio, et non timuerunt Deum.
Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.
20 Extendit manum suam in retribuendo; contaminaverunt testamentum ejus:
Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.
21 divisi sunt ab ira vultus ejus, et appropinquavit cor illius. Molliti sunt sermones ejus super oleum; et ipsi sunt jacula.
Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi.
22 Jacta super Dominum curam tuam, et ipse te enutriet; non dabit in æternum fluctuationem justo.
Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.
23 Tu vero, Deus, deduces eos in puteum interitus. Viri sanguinum et dolosi non dimidiabunt dies suos; ego autem sperabo in te, Domine.
A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam!
