Psalmorum 50
1 Psalmus Asaph. Deus deorum Dominus locutus est, et vocavit terram a solis ortu usque ad occasum.
Bog nad bogovima, Gospod, govori, i doziva zemlju od istoka sunèanoga do zapada.
2 Ex Sion species decoris ejus:
Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog.
3 Deus manifeste veniet; Deus noster, et non silebit. Ignis in conspectu ejus exardescet; et in circuitu ejus tempestas valida.
Ide Bog naš, i ne muèi; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika.
4 Advocabit cælum desursum, et terram, discernere populum suum.
Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu:
5 Congregate illi sanctos ejus, qui ordinant testamentum ejus super sacrificia.
“Skupite mi svece moje, koji su uèinili sa mnom zavjet na žrtvi.
6 Et annuntiabunt cæli justitiam ejus, quoniam Deus judex est.
I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.)
7 Audi, populus meus, et loquar; Israël, et testificabor tibi: Deus, Deus tuus ego sum.
Slušaj, narode moj, što æu ti kazati, Izrailju, što æu ti javiti. Ja sam Bog, Bog tvoj.
8 Non in sacrificiis tuis arguam te; holocausta autem tua in conspectu meo sunt semper.
Neæu te za žrtve tvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagda su preda mnom.
9 Non accipiam de domo tua vitulos, neque de gregibus tuis hircos:
Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jariæa iz torova tvojih.
10 quoniam meæ sunt omnes feræ silvarum, jumenta in montibus, et boves.
Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuæe.
11 Cognovi omnia volatilia cæli, et pulchritudo agri mecum est.
Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je.
12 Si esuriero, non dicam tibi: meus est enim orbis terræ et plenitudo ejus.
Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj.
13 Numquid manducabo carnes taurorum? aut sanguinem hircorum potabo?
Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jareæu pijem?
14 Immola Deo sacrificium laudis, et redde Altissimo vota tua.
Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje.
15 Et invoca me in die tribulationis: eruam te, et honorificabis me.
Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.”
16 Peccatori autem dixit Deus: Quare tu enarras justitias meas? et assumis testamentum meum per os tuum?
A bezbožniku reèe Bog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavjet moj u ustima svojima?
17 Tu vero odisti disciplinam, et projecisti sermones meos retrorsum.
A sam mrziš na nauku, i rijeèi moje bacaš za leða.
18 Si videbas furem, currebas cum eo; et cum adulteris portionem tuam ponebas.
Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim, i s preljuboèincima imaš dijel.
19 Os tuum abundavit malitia, et lingua tua concinnabat dolos.
Usta si svoja pustio da govore zlo, i jezik tvoj plete prijevare.
20 Sedens adversus fratrem tuum loquebaris, et adversus filium matris tuæ ponebas scandalum.
Sjediš i govoriš na brata svojega, sina matere svoje opadaš.
21 Hæc fecisti, et tacui. Existimasti inique quod ero tui similis: arguam te, et statuam contra faciem tuam.
Ti si to èinio, ja muèah, a ti pomisli da sam ja kao ti. Oblièiæu te, metnuæu ti pred oèi grijehe tvoje.
22 Intelligite hæc, qui obliviscimini Deum, nequando rapiat, et non sit qui eripiat.
Razumijte ovo koji zaboravljate Boga! inaèe æu zgrabiti, pa neæe niko izbaviti.
23 Sacrificium laudis honorificabit me, et illic iter quo ostendam illi salutare Dei.
Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja æu mu pokazati spasenje Božije.
