< Psalmorum 50 >

1 Psalmus Asaph. Deus deorum Dominus locutus est, et vocavit terram a solis ortu usque ad occasum.
Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.
2 Ex Sion species decoris ejus:
Sa Siona predivnog Bog zablista:
3 Deus manifeste veniet; Deus noster, et non silebit. Ignis in conspectu ejus exardescet; et in circuitu ejus tempestas valida.
Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja.
4 Advocabit cælum desursum, et terram, discernere populum suum.
On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:
5 Congregate illi sanctos ejus, qui ordinant testamentum ejus super sacrificia.
“Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!”
6 Et annuntiabunt cæli justitiam ejus, quoniam Deus judex est.
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!
7 Audi, populus meus, et loquar; Israël, et testificabor tibi: Deus, Deus tuus ego sum.
“Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj!
8 Non in sacrificiis tuis arguam te; holocausta autem tua in conspectu meo sunt semper.
Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9 Non accipiam de domo tua vitulos, neque de gregibus tuis hircos:
Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:
10 quoniam meæ sunt omnes feræ silvarum, jumenta in montibus, et boves.
tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim.
11 Cognovi omnia volatilia cæli, et pulchritudo agri mecum est.
Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.
12 Si esuriero, non dicam tibi: meus est enim orbis terræ et plenitudo ejus.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13 Numquid manducabo carnes taurorum? aut sanguinem hircorum potabo?
Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?
14 Immola Deo sacrificium laudis, et redde Altissimo vota tua.
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje!
15 Et invoca me in die tribulationis: eruam te, et honorificabis me.
I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.”
16 Peccatori autem dixit Deus: Quare tu enarras justitias meas? et assumis testamentum meum per os tuum?
A grešniku Bog progovara: “Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj?
17 Tu vero odisti disciplinam, et projecisti sermones meos retrorsum.
Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš?
18 Si videbas furem, currebas cum eo; et cum adulteris portionem tuam ponebas.
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.
19 Os tuum abundavit malitia, et lingua tua concinnabat dolos.
Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.
20 Sedens adversus fratrem tuum loquebaris, et adversus filium matris tuæ ponebas scandalum.
U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.
21 Hæc fecisti, et tacui. Existimasti inique quod ero tui similis: arguam te, et statuam contra faciem tuam.
Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.”
22 Intelligite hæc, qui obliviscimini Deum, nequando rapiat, et non sit qui eripiat.
Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
23 Sacrificium laudis honorificabit me, et illic iter quo ostendam illi salutare Dei.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje.

< Psalmorum 50 >