Psalmorum 5

1 In finem, pro ea quæ hæreditatem consequitur. Psalmus David. Verba mea auribus percipe, Domine; intellige clamorem meum.

Èuj, Gospode, rijeèi moje, razumij pomisli moje.

2 Intende voci orationis meæ, rex meus et Deus meus.

Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se tebi molim, Gospode!

3 Quoniam ad te orabo, Domine: mane exaudies vocem meam.

Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i èekam.

4 Mane astabo tibi, et videbo quoniam non Deus volens iniquitatem tu es.

Jer si ti Bog koji neæe bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao.

5 Neque habitabit juxta te malignus, neque permanebunt injusti ante oculos tuos.

Bezbožnici neæe izaæi pred oèi tvoje; ti nenavidiš sve koji èine bezakonje.

6 Odisti omnes qui operantur iniquitatem; perdes omnes qui loquuntur mendacium. Virum sanguinum et dolosum abominabitur Dominus.

Potireš lažljivce; na krvopioce i lukave mrzi Gospod.

7 Ego autem in multitudine misericordiæ tuæ introibo in domum tuam; adorabo ad templum sanctum tuum in timore tuo.

A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim.

8 Domine, deduc me in justitia tua: propter inimicos meos dirige in conspectu tuo viam meam.

Gospode! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih poravni preda mnom put svoj.

9 Quoniam non est in ore eorum veritas; cor eorum vanum est.

Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvolièenje.

10 Sepulchrum patens est guttur eorum; linguis suis dolose agebant: judica illos, Deus. Decidant a cogitationibus suis; secundum multitudinem impietatum eorum expelle eos, quoniam irritaverunt te, Domine.

Bože! ne daj im napretka, neka se razbiju pomisli njihove. Za mnoga nevaljalstva njihova obori ih, jer se pobuniše na tebe.

11 Et lætentur omnes qui sperant in te; in æternum exsultabunt, et habitabis in eis. Et gloriabuntur in te omnes qui diligunt nomen tuum,

Pa æe se radovati svi koji se u te uzdaju; dovijeka æe se veseliti koje ti zaklanjaš; dièiæe se koji ljube ime tvoje.

12 quoniam tu benedices justo. Domine, ut scuto bonæ voluntatis tuæ coronasti nos.

Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošæu svojom.