Psalmorum 44
1 In finem. Filiis Core ad intellectum.
Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme.
2 Deus, auribus nostris audivimus, patres nostri annuntiaverunt nobis, opus quod operatus es in diebus eorum, et in diebus antiquis.
Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.
3 Manus tua gentes disperdidit, et plantasti eos; afflixisti populos, et expulisti eos.
Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli.
4 Nec enim in gladio suo possederunt terram, et brachium eorum non salvavit eos: sed dextera tua et brachium tuum, et illuminatio vultus tui, quoniam complacuisti in eis.
Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu!
5 Tu es ipse rex meus et Deus meus, qui mandas salutes Jacob.
S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas.
6 In te inimicos nostros ventilabimus cornu, et in nomine tuo spernemus insurgentes in nobis.
Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi.
7 Non enim in arcu meo sperabo, et gladius meus non salvabit me:
Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš.
8 salvasti enim nos de affligentibus nos, et odientes nos confudisti.
Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka.
9 In Deo laudabimur tota die, et in nomine tuo confitebimur in sæculum.
Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom.
10 Nunc autem repulisti et confudisti nos, et non egredieris, Deus, in virtutibus nostris.
Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju.
11 Avertisti nos retrorsum post inimicos nostros, et qui oderunt nos diripiebant sibi.
Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas.
12 Dedisti nos tamquam oves escarum, et in gentibus dispersisti nos.
U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene.
13 Vendidisti populum tuum sine pretio, et non fuit multitudo in commutationibus eorum.
Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas.
14 Posuisti nos opprobrium vicinis nostris; subsannationem et derisum his qui sunt in circuitu nostro.
Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci.
15 Posuisti nos in similitudinem gentibus; commotionem capitis in populis.
Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje
16 Tota die verecundia mea contra me est, et confusio faciei meæ cooperuit me:
Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih.
17 a voce exprobrantis et obloquentis, a facie inimici et persequentis.
Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.
18 Hæc omnia venerunt super nos; nec obliti sumus te, et inique non egimus in testamento tuo.
Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega.
19 Et non recessit retro cor nostrum; et declinasti semitas nostras a via tua:
Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem,
20 quoniam humiliasti nos in loco afflictionis, et cooperuit nos umbra mortis.
Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu,
21 Si obliti sumus nomen Dei nostri, et si expandimus manus nostras ad deum alienum,
Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.
22 nonne Deus requiret ista? ipse enim novit abscondita cordis. Quoniam propter te mortificamur tota die; æstimati sumus sicut oves occisionis.
A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.
23 Exsurge; quare obdormis, Domine? exsurge, et ne repellas in finem.
Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda.
24 Quare faciem tuam avertis? oblivisceris inopiæ nostræ et tribulationis nostræ?
Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu?
25 Quoniam humiliata est in pulvere anima nostra; conglutinatus est in terra venter noster.
Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju.
26 Exsurge, Domine, adjuva nos, et redime nos propter nomen tuum.
Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje.
