Psalmorum 35

1 Ipsi David. Judica, Domine, nocentes me; expugna impugnantes me.

Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me.

2 Apprehende arma et scutum, et exsurge in adjutorium mihi.

Uzmi oružje i štit, i digni se meni u pomoæ.

3 Effunde frameam, et conclude adversus eos qui persequuntur me; dic animæ meæ: Salus tua ego sum.

Potegni koplje, i presijeci put onima koji me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenje tvoje.

4 Confundantur et revereantur quærentes animam meam; avertantur retrorsum et confundantur cogitantes mihi mala.

Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoæe.

5 Fiant tamquam pulvis ante faciem venti, et angelus Domini coarctans eos.

Neka budu kao prah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji neka ih progoni.

6 Fiat via illorum tenebræ et lubricum, et angelus Domini persequens eos.

Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera.

7 Quoniam gratis absconderunt mihi interitum laquei sui; supervacue exprobraverunt animam meam.

Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj.

8 Veniat illi laqueus quem ignorat, et captio quam abscondit apprehendat eum, et in laqueum cadat in ipsum.

Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao.

9 Anima autem mea exsultabit in Domino, et delectabitur super salutari suo.

A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu.

10 Omnia ossa mea dicent: Domine, quis similis tibi? eripiens inopem de manu fortiorum ejus; egenum et pauperem a diripientibus eum.

Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje?

11 Surgentes testes iniqui, quæ ignorabam interrogabant me.

Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju.

12 Retribuebant mihi mala pro bonis, sterilitatem animæ meæ.

Plaæaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj.

13 Ego autem, cum mihi molesti essent, induebar cilicio; humiliabam in jejunio animam meam, et oratio mea in sinu meo convertetur.

Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima.

14 Quasi proximum et quasi fratrem nostrum sic complacebam; quasi lugens et contristatus sic humiliabar.

Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali.

15 Et adversum me lætati sunt, et convenerunt; congregata sunt super me flagella, et ignoravi.

A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju.

16 Dissipati sunt, nec compuncti; tentaverunt me, subsannaverunt me subsannatione; frenduerunt super me dentibus suis.

S nevaljalijem i podrugljivijem besposlièarima škrguæu na me zubima svojima.

17 Domine, quando respicies? Restitue animam meam a malignitate eorum; a leonibus unicam meam.

Gospode! hoæeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju.

18 Confitebor tibi in ecclesia magna; in populo gravi laudabo te.

Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te:

19 Non supergaudeant mihi qui adversantur mihi inique, qui oderunt me gratis, et annuunt oculis.

Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, i namigivali oèima koji mrze na me ni za što.

20 Quoniam mihi quidem pacifice loquebantur; et in iracundia terræ loquentes, dolos cogitabant.

Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari.

21 Et dilataverunt super me os suum; dixerunt: Euge, euge! viderunt oculi nostri.

Razvaljuju na me usta svoja, i govore: dobro! dobro! vidi oko naše.

22 Vidisti, Domine: ne sileas; Domine, ne discedas a me.

Vidiš, Gospode! nemoj muèati; Gospode! nemoj otstupiti od mene.

23 Exsurge et intende judicio meo, Deus meus; et Dominus meus, in causam meam.

Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.

24 Judica me secundum justitiam tuam, Domine Deus meus, et non supergaudeant mihi.

Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete.

25 Non dicant in cordibus suis: Euge, euge, animæ nostræ; nec dicant: Devoravimus eum.

Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga.

26 Erubescant et revereantur simul qui gratulantur malis meis; induantur confusione et reverentia qui magna loquuntur super me.

Nek se postide i posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i u sram koji se razmeæu nada mnom.

27 Exsultent et lætentur qui volunt justitiam meam; et dicant semper: Magnificetur Dominus, qui volunt pacem servi ejus.

Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu!

28 Et lingua mea meditabitur justitiam tuam; tota die laudem tuam.

I moj æe jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan.