Psalmorum 22
1 In finem, pro susceptione matutina. Psalmus David. Deus, Deus meus, respice in me: quare me dereliquisti? longe a salute mea verba delictorum meorum.
Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?
2 Deus meus, clamabo per diem, et non exaudies; et nocte, et non ad insipientiam mihi.
Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.
3 Tu autem in sancto habitas, laus Israël.
Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!
4 In te speraverunt patres nostri; speraverunt, et liberasti eos.
U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.
5 Ad te clamaverunt, et salvi facti sunt; in te speraverunt, et non sunt confusi.
Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.
6 Ego autem sum vermis, et non homo; opprobrium hominum, et abjectio plebis.
A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.
7 Omnes videntes me deriserunt me; locuti sunt labiis, et moverunt caput.
Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,
8 Speravit in Domino, eripiat eum: salvum faciat eum, quoniam vult eum.
I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.
9 Quoniam tu es qui extraxisti me de ventre, spes mea ab uberibus matris meæ.
Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.
10 In te projectus sum ex utero; de ventre matris meæ Deus meus es tu:
Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.
11 ne discesseris a me, quoniam tribulatio proxima est, quoniam non est qui adjuvet.
Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.
12 Circumdederunt me vituli multi; tauri pingues obsederunt me.
Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;
13 Aperuerunt super me os suum, sicut leo rapiens et rugiens.
Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.
14 Sicut aqua effusus sum, et dispersa sunt omnia ossa mea: factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei.
Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.
15 Aruit tamquam testa virtus mea, et lingua mea adhæsit faucibus meis: et in pulverem mortis deduxisti me.
Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.
16 Quoniam circumdederunt me canes multi; concilium malignantium obsedit me. Foderunt manus meas et pedes meos;
Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.
17 dinumeraverunt omnia ossa mea. Ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me.
Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.
18 Diviserunt sibi vestimenta mea, et super vestem meam miserunt sortem.
Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.
19 Tu autem, Domine, ne elongaveris auxilium tuum a me; ad defensionem meam conspice.
Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.
20 Erue a framea, Deus, animam meam, et de manu canis unicam meam.
Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.
21 Salva me ex ore leonis, et a cornibus unicornium humilitatem meam.
Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.
22 Narrabo nomen tuum fratribus meis; in medio ecclesiæ laudabo te.
Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.
23 Qui timetis Dominum, laudate eum; universum semen Jacob, glorificate eum.
Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!
24 Timeat eum omne semen Israël, quoniam non sprevit, neque despexit deprecationem pauperis, nec avertit faciem suam a me: et cum clamarem ad eum, exaudivit me.
Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.
25 Apud te laus mea in ecclesia magna; vota mea reddam in conspectu timentium eum.
Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.
26 Edent pauperes, et saturabuntur, et laudabunt Dominum qui requirunt eum: vivent corda eorum in sæculum sæculi.
Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.
27 Reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terræ; et adorabunt in conspectu ejus universæ familiæ gentium:
Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.
28 quoniam Domini est regnum, et ipse dominabitur gentium.
Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.
29 Manducaverunt et adoraverunt omnes pingues terræ; in conspectu ejus cadent omnes qui descendunt in terram.
Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.
30 Et anima mea illi vivet; et semen meum serviet ipsi.
Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.
31 Annuntiabitur Domino generatio ventura; et annuntiabunt cæli justitiam ejus populo qui nascetur, quem fecit Dominus.
Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.
