Psalmorum 2

1 Quare fremuerunt gentes, et populi meditati sunt inania? Astiterunt reges terræ, et principes convenerunt in unum adversus Dominum, et adversus christum ejus.

Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

2 Dirumpamus vincula eorum, et projiciamus a nobis jugum ipsorum.

Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:

3 Qui habitat in cælis irridebit eos, et Dominus subsannabit eos.

“Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”

4 Tunc loquetur ad eos in ira sua, et in furore suo conturbabit eos.

Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

5 Ego autem constitutus sum rex ab eo super Sion, montem sanctum ejus, prædicans præceptum ejus.

Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:

6 Dominus dixit ad me: Filius meus es tu; ego hodie genui te.

“TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”

7 Postula a me, et dabo tibi gentes hæreditatem tuam, et possessionem tuam terminos terræ.

Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.

8 Reges eos in virga ferrea, et tamquam vas figuli confringes eos.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.

9 Et nunc, reges, intelligite; erudimini, qui judicatis terram.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”

10 Servite Domino in timore, et exsultate ei cum tremore.

Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

11 Apprehendite disciplinam, nequando irascatur Dominus, et pereatis de via justa.

Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

12 Cum exarserit in brevi ira ejus, beati omnes qui confidunt in eo.

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!