Psalmorum 18
1 In finem. Puero Domini David, qui locutus est Domino verba cantici hujus, in die qua eripuit eum Dominus de manu omnium inimicorum ejus, et de manu Saul, et dixit: Diligam te, Domine, fortitudo mea.
Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
2 Dominus firmamentum meum, et refugium meum, et liberator meus. Deus meus adjutor meus, et sperabo in eum; protector meus, et cornu salutis meæ, et susceptor meus.
Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
3 Laudans invocabo Dominum, et ab inimicis meis salvus ero.
Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.
4 Circumdederunt me dolores mortis, et torrentes iniquitatis conturbaverunt me.
Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: (Sheol h7585)
6 In tribulatione mea invocavi Dominum, et ad Deum meum clamavi: et exaudivit de templo sancto suo vocem meam; et clamor meus in conspectu ejus introivit in aures ejus.
u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
7 Commota est, et contremuit terra; fundamenta montium conturbata sunt, et commota sunt: quoniam iratus est eis.
I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
8 Ascendit fumus in ira ejus, et ignis a facie ejus exarsit; carbones succensi sunt ab eo.
Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
9 Inclinavit cælos, et descendit, et caligo sub pedibus ejus.
On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
10 Et ascendit super cherubim, et volavit; volavit super pennas ventorum.
Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
11 Et posuit tenebras latibulum suum; in circuitu ejus tabernaculum ejus, tenebrosa aqua in nubibus aëris.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
12 Præ fulgore in conspectu ejus nubes transierunt; grando et carbones ignis.
od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
13 Et intonuit de cælo Dominus, et Altissimus dedit vocem suam: grando et carbones ignis.
Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
14 Et misit sagittas suas, et dissipavit eos; fulgura multiplicavit, et conturbavit eos.
Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
15 Et apparuerunt fontes aquarum, et revelata sunt fundamenta orbis terrarum, ab increpatione tua, Domine, ab inspiratione spiritus iræ tuæ.
Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
16 Misit de summo, et accepit me; et assumpsit me de aquis multis.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
17 Eripuit me de inimicis meis fortissimis, et ab his qui oderunt me. Quoniam confortati sunt super me;
Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
18 prævenerunt me in die afflictionis meæ: et factus est Dominus protector meus.
Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
19 Et eduxit me in latitudinem; salvum me fecit, quoniam voluit me,
na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
20 et retribuet mihi Dominus secundum justitiam meam, et secundum puritatem manuum mearum retribuet mihi:
Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
21 quia custodivi vias Domini, nec impie gessi a Deo meo;
jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
22 quoniam omnia judicia ejus in conspectu meo, et justitias ejus non repuli a me.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
23 Et ero immaculatus cum eo; et observabo me ab iniquitate mea.
do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
24 Et retribuet mihi Dominus secundum justitiam meam, et secundum puritatem manuum mearum in conspectu oculorum ejus.
Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
25 Cum sancto sanctus eris, et cum viro innocente innocens eris,
S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
26 et cum electo electus eris, et cum perverso perverteris.
S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
27 Quoniam tu populum humilem salvum facies, et oculos superborum humiliabis.
jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.
28 Quoniam tu illuminas lucernam meam, Domine; Deus meus, illumina tenebras meas.
Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
29 Quoniam in te eripiar a tentatione; et in Deo meo transgrediar murum.
s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
30 Deus meus, impolluta via ejus; eloquia Domini igne examinata: protector est omnium sperantium in se.
Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.
31 Quoniam quis deus præter Dominum? aut quis deus præter Deum nostrum?
Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
32 Deus qui præcinxit me virtute, et posuit immaculatam viam meam;
Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
33 qui perfecit pedes meos tamquam cervorum, et super excelsa statuens me;
noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,
34 qui docet manus meas ad prælium. Et posuisti, ut arcum æreum, brachia mea,
ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
35 et dedisti mihi protectionem salutis tuæ: et dextera tua suscepit me, et disciplina tua correxit me in finem, et disciplina tua ipsa me docebit.
Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.
36 Dilatasti gressus meos subtus me, et non sunt infirmata vestigia mea.
Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
37 Persequar inimicos meos, et comprehendam illos; et non convertar donec deficiant.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
38 Confringam illos, nec poterunt stare; cadent subtus pedes meos.
Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
39 Et præcinxisti me virtute ad bellum, et supplantasti insurgentes in me subtus me.
Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
40 Et inimicos meos dedisti mihi dorsum, et odientes me disperdidisti.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
41 Clamaverunt, nec erat qui salvos faceret; ad Dominum, nec exaudivit eos.
Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.
42 Et comminuam eos ut pulverem ante faciem venti; ut lutum platearum delebo eos.
Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.
43 Eripies me de contradictionibus populi; constitues me in caput gentium.
Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
44 Populus quem non cognovi servivit mihi; in auditu auris obedivit mihi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju;
45 Filii alieni mentiti sunt mihi, filii alieni inveterati sunt, et claudicaverunt a semitis suis.
sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.
46 Vivit Dominus, et benedictus Deus meus, et exaltetur Deus salutis meæ.
Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
47 Deus qui das vindictas mihi, et subdis populos sub me; liberator meus de inimicis meis iracundis.
Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
48 Et ab insurgentibus in me exaltabis me; a viro iniquo eripies me.
Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
49 Propterea confitebor tibi in nationibus, Domine, et nomini tuo psalmum dicam;
Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
50 magnificans salutes regis ejus, et faciens misericordiam christo suo David, et semini ejus usque in sæculum.
umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
