Psalmorum 144

1 Psalmus David. Adversus Goliath. Benedictus Dominus Deus meus, qui docet manus meas ad prælium, et digitos meos ad bellum.

Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.

2 Misericordia mea et refugium meum; susceptor meus et liberator meus; protector meus, et in ipso speravi, qui subdit populum meum sub me.

On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

3 Domine, quid est homo, quia innotuisti ei? aut filius hominis, quia reputas eum?

Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

4 Homo vanitati similis factus est; dies ejus sicut umbra prætereunt.

Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

5 Domine, inclina cælos tuos, et descende; tange montes, et fumigabunt.

Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

6 Fulgura coruscationem, et dissipabis eos; emitte sagittas tuas, et conturbabis eos.

Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

7 Emitte manum tuam de alto: eripe me, et libera me de aquis multis, de manu filiorum alienorum:

Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

8 quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera iniquitatis.

laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

9 Deus, canticum novum cantabo tibi; in psalterio decachordo psallam tibi.

Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.

10 Qui das salutem regibus, qui redemisti David servum tuum de gladio maligno,

Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

11 eripe me, et erue me de manu filiorum alienorum, quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera iniquitatis.

spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

12 Quorum filii sicut novellæ plantationes in juventute sua; filiæ eorum compositæ, circumornatæ ut similitudo templi.

Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

13 Promptuaria eorum plena, eructantia ex hoc in illud; oves eorum fœtosæ, abundantes in egressibus suis;

da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;

14 boves eorum crassæ. Non est ruina maceriæ, neque transitus, neque clamor in plateis eorum.

ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!

15 Beatum dixerunt populum cui hæc sunt; beatus populus cujus Dominus Deus ejus.

Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!