Psalmorum 141

1 Psalmus David. Domine, clamavi ad te: exaudi me; intende voci meæ, cum clamavero ad te.

Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

2 Dirigatur oratio mea sicut incensum in conspectu tuo; elevatio manuum mearum sacrificium vespertinum.

Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!

3 Pone, Domine, custodiam ori meo, et ostium circumstantiæ labiis meis.

Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

4 Non declines cor meum in verba malitiæ, ad excusandas excusationes in peccatis; cum hominibus operantibus iniquitatem, et non communicabo cum electis eorum.

Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

5 Corripiet me justus in misericordia, et increpabit me: oleum autem peccatoris non impinguet caput meum. Quoniam adhuc et oratio mea in beneplacitis eorum:

Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

6 absorpti sunt juncti petræ judices eorum. Audient verba mea, quoniam potuerunt.

Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

7 Sicut crassitudo terræ erupta est super terram, dissipata sunt ossa nostra secus infernum. (Sheol h7585)

Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. (Sheol h7585)

8 Quia ad te, Domine, Domine, oculi mei; in te speravi, non auferas animam meam.

U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

9 Custodi me a laqueo quem statuerunt mihi, et a scandalis operantium iniquitatem.

Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!

10 Cadent in retiaculo ejus peccatores: singulariter sum ego, donec transeam.

Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!