Psalmorum 108

1 Canticum Psalmi, ipsi David. Paratum cor meum, Deus, paratum cor meum; cantabo, et psallam in gloria mea.

Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom.

2 Exsurge, gloria mea; exsurge, psalterium et cithara; exsurgam diluculo.

Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano.

3 Confitebor tibi in populis, Domine, et psallam tibi in nationibus:

Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima.

4 quia magna est super cælos misericordia tua, et usque ad nubes veritas tua.

Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja.

5 Exaltare super cælos, Deus, et super omnem terram gloria tua:

Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

6 ut liberentur dilecti tui. Salvum fac dextera tua, et exaudi me.

Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me.

7 Deus locutus est in sancto suo: Exsultabo, et dividam Sichimam; et convallem tabernaculorum dimetiar.

Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu.

8 Meus est Galaad, et meus est Manasses, et Ephraim susceptio capitis mei. Juda rex meus;

Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj.

9 Moab lebes spei meæ: in Idumæam extendam calceamentum meum; mihi alienigenæ amici facti sunt.

Moav je èaša iz koje se umivam, Edomu æu pružiti obuæu svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaæu.”

10 Quis deducet me in civitatem munitam? quis deducet me usque in Idumæam?

Ko æe me odvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratiti do Edoma?

11 nonne tu, Deus, qui repulisti nos? et non exibis, Deus, in virtutibus nostris?

Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim?

12 Da nobis auxilium de tribulatione, quia vana salus hominis.

Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana je èovjeèija uzalud.

13 In Deo faciemus virtutem; et ipse ad nihilum deducet inimicos nostros.

Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.