< Psalmorum 107 >

1 Alleluja. Confitemini Domino, quoniam bonus, quoniam in sæculum misericordia ejus.
Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
2 Dicant qui redempti sunt a Domino, quos redemit de manu inimici, et de regionibus congregavit eos,
Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3 a solis ortu, et occasu, ab aquilone, et mari.
i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4 Erraverunt in solitudine, in inaquoso; viam civitatis habitaculi non invenerunt.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
5 Esurientes et sitientes, anima eorum in ipsis defecit.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
6 Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur, et de necessitatibus eorum eripuit eos;
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
7 et deduxit eos in viam rectam, ut irent in civitatem habitationis.
Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
8 Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
9 Quia satiavit animam inanem, et animam esurientem satiavit bonis.
Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10 Sedentes in tenebris et umbra mortis; vinctos in mendicitate et ferro.
U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
11 Quia exacerbaverunt eloquia Dei, et consilium Altissimi irritaverunt.
jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
12 Et humiliatum est in laboribus cor eorum; infirmati sunt, nec fuit qui adjuvaret.
Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13 Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur; et de necessitatibus eorum liberavit eos.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
14 Et eduxit eos de tenebris et umbra mortis, et vincula eorum dirupit.
Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
15 Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
16 Quia contrivit portas æreas, et vectes ferreos confregit.
Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
17 Suscepit eos de via iniquitatis eorum; propter injustitias enim suas humiliati sunt.
Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
18 Omnem escam abominata est anima eorum, et appropinquaverunt usque ad portas mortis.
svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
19 Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur, et de necessitatibus eorum liberavit eos.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
20 Misit verbum suum, et sanavit eos, et eripuit eos de interitionibus eorum.
Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
21 Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
22 Et sacrificent sacrificium laudis, et annuntient opera ejus in exsultatione.
Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
23 Qui descendunt mare in navibus, facientes operationem in aquis multis:
Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
24 ipsi viderunt opera Domini, et mirabilia ejus in profundo.
oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
25 Dixit, et stetit spiritus procellæ, et exaltati sunt fluctus ejus.
On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
26 Ascendunt usque ad cælos, et descendunt usque ad abyssos; anima eorum in malis tabescebat.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
27 Turbati sunt, et moti sunt sicut ebrius, et omnis sapientia eorum devorata est.
Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
28 Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur; et de necessitatibus eorum eduxit eos.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
29 Et statuit procellam ejus in auram, et siluerunt fluctus ejus.
Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
30 Et lætati sunt quia siluerunt; et deduxit eos in portum voluntatis eorum.
Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
31 Confiteantur Domino misericordiæ ejus, et mirabilia ejus filiis hominum.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
32 Et exaltent eum in ecclesia plebis, et in cathedra seniorum laudent eum.
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
33 Posuit flumina in desertum, et exitus aquarum in sitim;
On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
34 terram fructiferam in salsuginem, a malitia inhabitantium in ea.
plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
35 Posuit desertum in stagna aquarum, et terram sine aqua in exitus aquarum.
On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
36 Et collocavit illic esurientes, et constituerunt civitatem habitationis:
i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
37 et seminaverunt agros et plantaverunt vineas, et fecerunt fructum nativitatis.
Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
38 Et benedixit eis, et multiplicati sunt nimis; et jumenta eorum non minoravit.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
39 Et pauci facti sunt et vexati sunt, a tribulatione malorum et dolore.
Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
40 Effusa est contemptio super principes: et errare fecit eos in invio, et non in via.
Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
41 Et adjuvit pauperem de inopia, et posuit sicut oves familias.
Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
42 Videbunt recti, et lætabuntur; et omnis iniquitas oppilabit os suum.
Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
43 Quis sapiens, et custodiet hæc, et intelliget misericordias Domini?
Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

< Psalmorum 107 >