Psalmorum 102
1 Oratio pauperis, cum anxius fuerit, et in conspectu Domini effuderit precem suam. Domine, exaudi orationem meam, et clamor meus ad te veniat.
Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.
2 Non avertas faciem tuam a me: in quacumque die tribulor, inclina ad me aurem tuam; in quacumque die invocavero te, velociter exaudi me.
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
3 Quia defecerunt sicut fumus dies mei, et ossa mea sicut cremium aruerunt.
Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
4 Percussus sum ut fœnum, et aruit cor meum, quia oblitus sum comedere panem meum.
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
5 A voce gemitus mei adhæsit os meum carni meæ.
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
6 Similis factus sum pellicano solitudinis; factus sum sicut nycticorax in domicilio.
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
7 Vigilavi, et factus sum sicut passer solitarius in tecto.
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
8 Tota die exprobrabant mihi inimici mei, et qui laudabant me adversum me jurabant:
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
9 quia cinerem tamquam panem manducabam, et potum meum cum fletu miscebam,
Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama
10 a facie iræ et indignationis tuæ: quia elevans allisisti me.
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.
11 Dies mei sicut umbra declinaverunt, et ego sicut fœnum arui.
Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
12 Tu autem, Domine, in æternum permanes, et memoriale tuum in generationem et generationem.
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
13 Tu exsurgens misereberis Sion, quia tempus miserendi ejus, quia venit tempus:
Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
14 quoniam placuerunt servis tuis lapides ejus, et terræ ejus miserebuntur.
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
15 Et timebunt gentes nomen tuum, Domine, et omnes reges terræ gloriam tuam:
Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
16 quia ædificavit Dominus Sion, et videbitur in gloria sua.
Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
17 Respexit in orationem humilium et non sprevit precem eorum.
Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.
18 Scribantur hæc in generatione altera, et populus qui creabitur laudabit Dominum.
Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,
19 Quia prospexit de excelso sancto suo; Dominus de cælo in terram aspexit:
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
20 ut audiret gemitus compeditorum; ut solveret filios interemptorum:
Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
21 ut annuntient in Sion nomen Domini, et laudem ejus in Jerusalem:
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,
22 in conveniendo populos in unum, et reges, ut serviant Domino.
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
23 Respondit ei in via virtutis suæ: Paucitatem dierum meorum nuntia mihi:
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
24 ne revoces me in dimidio dierum meorum, in generationem et generationem anni tui.
Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
25 Initio tu, Domine, terram fundasti, et opera manuum tuarum sunt cæli.
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
26 Ipsi peribunt, tu autem permanes; et omnes sicut vestimentum veterascent. Et sicut opertorium mutabis eos, et mutabuntur;
To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.
27 tu autem idem ipse es, et anni tui non deficient.
Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.
28 Filii servorum tuorum habitabunt, et semen eorum in sæculum dirigetur.
Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
