Psalmorum 101

1 Psalmus ipsi David. Misericordiam et judicium cantabo tibi, Domine; psallam,

Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram!

2 et intelligam in via immaculata: quando venies ad me? Perambulabam in innocentia cordis mei, in medio domus meæ.

Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu.

3 Non proponebam ante oculos meos rem injustam; facientes prævaricationes odivi; non adhæsit mihi

Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me.

4 cor pravum; declinantem a me malignum non cognoscebam.

Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem.

5 Detrahentem secreto proximo suo, hunc persequebar: superbo oculo, et insatiabili corde, cum hoc non edebam.

Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim.

6 Oculi mei ad fideles terræ, ut sedeant mecum; ambulans in via immaculata, hic mihi ministrabat.

Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti.

7 Non habitabit in medio domus meæ qui facit superbiam; qui loquitur iniqua non direxit in conspectu oculorum meorum.

Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima.

8 In matutino interficiebam omnes peccatores terræ, ut disperderem de civitate Domini omnes operantes iniquitatem.

Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje.