Proverbiorum 8
1 Numquid non sapientia clamitat, et prudentia dat vocem suam?
Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?
2 In summis excelsisque verticibus supra viam, in mediis semitis stans,
Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
3 juxta portas civitatis, in ipsis foribus loquitur, dicens:
Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:
4 O viri, ad vos clamito, et vox mea ad filios hominum.
Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.
5 Intelligite, parvuli, astutiam, et insipientes, animadvertite.
Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.
6 Audite, quoniam de rebus magnis locutura sum, et aperientur labia mea ut recta prædicent.
Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.
7 Veritatem meditabitur guttur meum, et labia mea detestabuntur impium.
Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.
8 Justi sunt omnes sermones mei: non est in eis pravum quid, neque perversum;
Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.
9 recti sunt intelligentibus, et æqui invenientibus scientiam.
Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.
10 Accipite disciplinam meam, et non pecuniam; doctrinam magis quam aurum eligite:
Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.
11 melior est enim sapientia cunctis pretiosissimis, et omne desiderabile ei non potest comparari.
Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.
12 Ego sapientia, habito in consilio, et eruditis intersum cogitationibus.
Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.
13 Timor Domini odit malum: arrogantiam, et superbiam, et viam pravam, et os bilingue, detestor.
Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.
14 Meum est consilium et æquitas; mea est prudentia, mea est fortitudo.
Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.
15 Per me reges regnant, et legum conditores justa decernunt;
Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.
16 per me principes imperant, et potentes decernunt justitiam.
Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
17 Ego diligentes me diligo, et qui mane vigilant ad me, invenient me.
Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
18 Mecum sunt divitiæ et gloria, opes superbæ et justitia.
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
19 Melior est enim fructus meus auro et lapide pretioso, et genimina mea argento electo.
Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.
20 In viis justitiæ ambulo, in medio semitarum judicii:
Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,
21 ut ditem diligentes me, et thesauros eorum repleam.
Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
22 Dominus possedit me in initio viarum suarum antequam quidquam faceret a principio.
Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.
23 Ab æterno ordinata sum, et ex antiquis antequam terra fieret.
Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.
24 Nondum erant abyssi, et ego jam concepta eram: necdum fontes aquarum eruperant,
Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.
25 necdum montes gravi mole constiterant: ante colles ego parturiebar.
Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;
26 Adhuc terram non fecerat, et flumina, et cardines orbis terræ.
Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;
27 Quando præparabat cælos, aderam; quando certa lege et gyro vallabat abyssos;
Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.
28 quando æthera firmabat sursum, et librabat fontes aquarum;
Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;
29 quando circumdabat mari terminum suum, et legem ponebat aquis, ne transirent fines suos; quando appendebat fundamenta terræ:
Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;
30 cum eo eram, cuncta componens. Et delectabar per singulos dies, ludens coram eo omni tempore,
Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;
31 ludens in orbe terrarum; et deliciæ meæ esse cum filiis hominum.
Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.
32 Nunc ergo, filii, audite me: beati qui custodiunt vias meas.
Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.
33 Audite disciplinam, et estote sapientes, et nolite abjicere eam.
Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.
34 Beatus homo qui audit me, et qui vigilat ad fores meas quotidie, et observat ad postes ostii mei.
Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.
35 Qui me invenerit, inveniet vitam, et hauriet salutem a Domino.
Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.
36 Qui autem in me peccaverit, lædet animam suam; omnes qui me oderunt diligunt mortem.
A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.
