Proverbiorum 27
1 Ne glorieris in crastinum, ignorans quid superventura pariat dies.
Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti.
2 Laudet te alienus, et non os tuum; extraneus, et non labia tua.
Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.
3 Grave est saxum, et onerosa arena, sed ira stulti utroque gravior.
Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes.
4 Ira non habet misericordiam nec erumpens furor, et impetum concitati ferre quis poterit?
Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru?
5 Melior est manifesta correptio quam amor absconditus.
Bolji je javni ukor nego lažna ljubav.
6 Meliora sunt vulnera diligentis quam fraudulenta oscula odientis.
Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.
7 Anima saturata calcabit favum, et anima esuriens etiam amarum pro dulci sumet.
Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.
8 Sicut avis transmigrans de nido suo, sic vir qui derelinquit locum suum.
Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.
9 Unguento et variis odoribus delectatur cor, et bonis amici consiliis anima dulcoratur.
Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.
10 Amicum tuum et amicum patris tui ne dimiseris, et domum fratris tui ne ingrediaris in die afflictionis tuæ. Melior est vicinus juxta quam frater procul.
Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko.
11 Stude sapientiæ, fili mi, et lætifica cor meum, ut possis exprobranti respondere sermonem.
Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.
12 Astutus videns malum, absconditus est: parvuli transeuntes sustinuerunt dispendia.
Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.
13 Tolle vestimentum ejus qui spopondit pro extraneo, et pro alienis aufer ei pignus.
Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca.
14 Qui benedicit proximo suo voce grandi, de nocte consurgens maledicenti similis erit.
Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.
15 Tecta perstillantia in die frigoris et litigiosa mulier comparantur.
Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto.
16 Qui retinet eam quasi qui ventum teneat, et oleum dexteræ suæ vocabit.
Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.
17 Ferrum ferro exacuitur, et homo exacuit faciem amici sui.
Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga.
18 Qui servat ficum comedet fructus ejus, et qui custos est domini sui glorificabitur.
Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.
19 Quomodo in aquis resplendent vultus prospicientium, sic corda hominum manifesta sunt prudentibus.
Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka.
Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje. (Sheol h7585)
21 Quomodo probatur in conflatorio argentum et in fornace aurum, sic probatur homo ore laudantis. Cor iniqui inquirit mala, cor autem rectum inquirit scientiam.
Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.
22 Si contuderis stultum in pila quasi ptisanas feriente desuper pilo, non auferetur ab eo stultitia ejus.
Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.
23 Diligenter agnosce vultum pecoris tui, tuosque greges considera:
Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,
24 non enim habebis jugiter potestatem, sed corona tribuetur in generationem et generationem.
jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena?
25 Aperta sunt prata, et apparuerunt herbæ virentes, et collecta sunt fœna de montibus.
Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko,
26 Agni ad vestimentum tuum, et hædi ad agri pretium.
tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;
27 Sufficiat tibi lac caprarum in cibos tuos, et in necessaria domus tuæ, et ad victum ancillis tuis.
tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.
