Proverbiorum 25
1 Hæ quoque parabolæ Salomonis, quas transtulerunt viri Ezechiæ regis Juda.
I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog.
2 Gloria Dei est celare verbum, et gloria regum investigare sermonem.
Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je.
3 Cælum sursum, et terra deorsum, et cor regum inscrutabile.
Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.
4 Aufer rubiginem de argento, et egredietur vas purissimum.
Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru.
5 Aufer impietatem de vultu regis, et firmabitur justitia thronus ejus.
Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit će se pravicom prijestol njegov.
6 Ne gloriosus appareas coram rege, et in loco magnorum ne steteris.
Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško,
7 Melius est enim ut dicatur tibi: Ascende huc, quam ut humilieris coram principe.
jer je bolje da ti se kaže: “Popni se gore” nego da te ponize pred odličnikom.
8 Quæ viderunt oculi tui ne proferas in jurgio cito, ne postea emendare non possis, cum dehonestaveris amicum tuum.
Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj?
9 Causam tuam tracta cum amico tuo, et secretum extraneo ne reveles:
Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne,
10 ne forte insultet tibi cum audierit, et exprobrare non cesset. Gratia et amicitia liberant: quas tibi serva, ne exprobrabilis fias.
da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati.
11 Mala aurea in lectis argenteis, qui loquitur verbum in tempore suo.
Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.
12 Inauris aurea, et margaritum fulgens, qui arguit sapientem et aurem obedientem.
Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.
13 Sicut frigus nivis in die messis, ita legatus fidelis ei qui misit eum: animam ipsius requiescere facit.
Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.
14 Nubes, et ventus, et pluviæ non sequentes, vir gloriosus et promissa non complens.
Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše.
15 Patientia lenietur princeps, et lingua mollis confringet duritiam.
Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi.
16 Mel invenisti: comede quod sufficit tibi, ne forte satiatus evomas illud.
Kad naiđeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.
17 Subtrahe pedem tuum de domo proximi tui, nequando satiatus oderit te.
Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.
18 Jaculum, et gladius, et sagitta acuta, homo qui loquitur contra proximum suum falsum testimonium.
Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i mač i oštra strijela.
19 Dens putridus, et pes lassus, qui sperat super infideli in die angustiæ,
Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.
20 et amittit pallium in die frigoris. Acetum in nitro, qui cantat carmina cordi pessimo. Sicut tinea vestimento, et vermis ligno, ita tristitia viri nocet cordi.
Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.
21 Si esurierit inimicus tuus, ciba illum; si sitierit, da ei aquam bibere:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom.
22 prunas enim congregabis super caput ejus, et Dominus reddet tibi.
Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti.
23 Ventus aquilo dissipat pluvias, et facies tristis linguam detrahentem.
Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice.
24 Melius est sedere in angulo domatis quam cum muliere litigiosa et in domo communi.
Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.
25 Aqua frigida animæ sitienti, et nuntius bonus de terra longinqua.
Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.
26 Fons turbatus pede et vena corrupta, justus cadens coram impio.
Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim.
27 Sicut qui mel multum comedit non est ei bonum, sic qui scrutator est majestatis opprimetur a gloria.
Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane časti.
28 Sicut urbs patens et absque murorum ambitu, ita vir qui non potest in loquendo cohibere spiritum suum.
Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
