< Proverbiorum 20 >
1 Luxuriosa res vinum, et tumultuosa ebrietas: quicumque his delectatur non erit sapiens.
Vino je potsmjevaè i silovito piæe nemirnik, i ko god za njim luta neæe biti mudar.
2 Sicut rugitus leonis, ita et terror regis: qui provocat eum peccat in animam suam.
Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši.
3 Honor est homini qui separat se a contentionibus; omnes autem stulti miscentur contumeliis.
Slava je èovjeku da se okani svaðe; a ko je god bezuman, upleæe se.
4 Propter frigus piger arare noluit; mendicabit ergo æstate, et non dabitur illi.
Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija.
5 Sicut aqua profunda, sic consilium in corde viri; sed homo sapiens exhauriet illud.
Savjet je u srcu èovjeèijem duboka voda, ali èovjek razuman crpe ga.
6 Multi homines misericordes vocantur; virum autem fidelem quis inveniet?
Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko æe naæi èovjeka istinita?
7 Justus qui ambulat in simplicitate sua beatos post se filios derelinquet.
Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega!
8 Rex qui sedet in solio judicii dissipat omne malum intuitu suo.
Car sjedeæi na prijestolu sudskom rasipa oèima svojim svako zlo.
9 Quis potest dicere: Mundum est cor meum; purus sum a peccato?
Ko može reæi: oèistio sam srce svoje, èist sam od grijeha svojega?
10 Pondus et pondus, mensura et mensura: utrumque abominabile est apud Deum.
Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu.
11 Ex studiis suis intelligitur puer, si munda et recta sint opera ejus.
Po djelima svojim poznaje se i dijete hoæe li biti èisto i hoæe li biti pravo djelo njegovo.
12 Aurem audientem, et oculum videntem: Dominus fecit utrumque.
Uho koje èuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod naèinio.
13 Noli diligere somnum, ne te egestas opprimat: aperi oculos tuos, et saturare panibus.
Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvoraj oèi svoje, i biæeš sit hljeba.
14 Malum est, malum est, dicit omnis emptor; et cum recesserit, tunc gloriabitur.
Ne valja, ne valja, govori ko kupuje, a kad otide onda se hvali.
15 Est aurum et multitudo gemmarum, et vas pretiosum labia scientiæ.
Ima zlata i mnogo bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.
16 Tolle vestimentum ejus qui fidejussor extitit alieni, et pro extraneis aufer pignus ab eo.
Uzmi haljinu onome koji se podjemèi za tuðina, uzmi zalog od njega za tuðinku.
17 Suavis est homini panis mendacii, et postea implebitur os ejus calculo.
Sladak je èovjeku hljeb od prijevare, ali mu se poslije napune usta pijeska.
18 Cogitationes consiliis roborantur, et gubernaculis tractanda sunt bella.
Misli se utvrðuju savjetom; zato razumno ratuj.
19 Ei qui revelat mysteria, et ambulat fraudulenter, et dilatat labia sua, ne commiscearis.
Ko otkriva tajnu, postupa nevjerno; zato se ne miješaj s onijem koji razvaljuje usta.
20 Qui maledicit patri suo et matri, extinguetur lucerna ejus in mediis tenebris:
Ko psuje oca svojega ili mater svoju, njegov æe se žižak ugasiti u crnom mraku.
21 hæreditas ad quam festinatur in principio, in novissimo benedictione carebit.
Našljedstvo koje se iz poèetka brzo dobija, ne biva na pošljetku blagosloveno.
22 Ne dicas: Reddam malum: exspecta Dominum, et liberabit te.
Ne govori: vratiæu zlo. Èekaj Gospoda, i saèuvaæe te.
23 Abominatio est apud Dominum pondus et pondus; statera dolosa non est bona.
Mrzak je Gospodu dvojak poteg, mjerila lažna nijesu dobra.
24 A Domino diriguntur gressus viri: quis autem hominum intelligere potest viam suam?
Od Gospoda su koraci èovjeèji, a èovjek kako æe razumjeti put njegov?
25 Ruina est homini devorare sanctos, et post vota retractare.
Zamka je èovjeku da proždre svetinju, i poslije zavjeta opet da traži.
26 Dissipat impios rex sapiens, et incurvat super eos fornicem.
Mudar car rasipa bezbožnike i pušta na njih kolo.
27 Lucerna Domini spiraculum hominis, quæ investigat omnia secreta ventris.
Vidjelo je Gospodnje duša èovjeèija, istražuje sve što je u srcu.
28 Misericordia et veritas custodiunt regem, et roboratur clementia thronus ejus.
Milost i istina èuvaju cara, i milošæu podupire svoj prijesto.
29 Exsultatio juvenum fortitudo eorum, et dignitas senum canities.
Slava je mladiæima sila njihova, a starcima èast sijeda kosa.
30 Livor vulneris absterget mala, et plagæ in secretioribus ventris.
Modrice od boja i udarci koji prodiru do srca jesu lijek zlome.