Proverbiorum 16
1 Hominis est animam præparare, et Domini gubernare linguam.
Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti.
2 Omnes viæ hominis patent oculis ejus; spirituum ponderator est Dominus.
Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove.
3 Revela Domino opera tua, et dirigentur cogitationes tuæ.
Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje.
4 Universa propter semetipsum operatus est Dominus; impium quoque ad diem malum.
Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan.
5 Abominatio Domini est omnis arrogans; etiamsi manus ad manum fuerit, non est innocens. Initium viæ bonæ facere justitiam; accepta est autem apud Deum magis quam immolare hostias.
Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ.
6 Misericordia et veritate redimitur iniquitas, et in timore Domini declinatur a malo.
Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla.
7 Cum placuerint Domino viæ hominis, inimicos quoque ejus convertet ad pacem.
Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove.
8 Melius est parum cum justitia quam multi fructus cum iniquitate.
Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom.
9 Cor hominis disponit viam suam, sed Domini est dirigere gressus ejus.
Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.
10 Divinatio in labiis regis; in judicio non errabit os ejus.
Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova.
11 Pondus et statera judicia Domini sunt, et opera ejus omnes lapides sacculi.
Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo.
12 Abominabiles regi qui agunt impie, quoniam justitia firmatur solium.
Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto.
13 Voluntas regum labia justa; qui recta loquitur diligetur.
Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo.
14 Indignatio regis nuntii mortis, et vir sapiens placabit eam.
Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga.
15 In hilaritate vultus regis vita, et clementia ejus quasi imber serotinus.
U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem.
16 Posside sapientiam, quia auro melior est, et acquire prudentiam, quia pretiosior est argento.
Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro!
17 Semita justorum declinat mala; custos animæ suæ servat viam suam.
Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj.
18 Contritionem præcedit superbia, et ante ruinam exaltatur spiritus.
Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.
19 Melius est humiliari cum mitibus quam dividere spolia cum superbis.
Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima.
20 Eruditus in verbo reperiet bona, et qui sperat in Domino beatus est.
Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu.
21 Qui sapiens est corde appellabitur prudens, et qui dulcis eloquio majora percipiet.
Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.
22 Fons vitæ eruditio possidentis; doctrina stultorum fatuitas.
Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je.
23 Cor sapientis erudiet os ejus, et labiis ejus addet gratiam.
Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem.
24 Favus mellis composita verba; dulcedo animæ sanitas ossium.
Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima.
25 Est via quæ videtur homini recta, et novissima ejus ducunt ad mortem.
Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
26 Anima laborantis laborat sibi, quia compulit eum os suum.
Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.
27 Vir impius fodit malum, et in labiis ejus ignis ardescit.
Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.
28 Homo perversus suscitat lites, et verbosus separat principes.
Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje.
29 Vir iniquus lactat amicum suum, et ducit eum per viam non bonam.
Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar;
30 Qui attonitis oculis cogitat prava, mordens labia sua perficit malum.
Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo.
31 Corona dignitatis senectus, quæ in viis justitiæ reperietur.
Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.
32 Melior est patiens viro forti, et qui dominatur animo suo expugnatore urbium.
Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.
33 Sortes mittuntur in sinum, sed a Domino temperantur.
Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.
