Proverbiorum 13
1 Filius sapiens doctrina patris; qui autem illusor est non audit cum arguitur.
Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.
2 De fructu oris sui homo satiabitur bonis: anima autem prævaricatorum iniqua.
Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3 Qui custodit os suum custodit animam suam; qui autem inconsideratus est ad loquendum, sentiet mala.
Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4 Vult et non vult piger; anima autem operantium impinguabitur.
Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.
5 Verbum mendax justus detestabitur; impius autem confundit, et confundetur.
Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6 Justitia custodit innocentis viam, impietas autem peccatorem supplantat.
Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7 Est quasi dives, cum nihil habeat, et est quasi pauper, cum in multis divitiis sit.
Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8 Redemptio animæ viri divitiæ suæ; qui autem pauper est, increpationem non sustinet.
Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9 Lux justorum lætificat: lucerna autem impiorum extinguetur.
Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.
10 Inter superbos semper jurgia sunt; qui autem agunt omnia cum consilio, reguntur sapientia.
Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
11 Substantia festinata minuetur; quæ autem paulatim colligitur manu, multiplicabitur.
Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
12 Spes quæ differtur affligit animam; lignum vitæ desiderium veniens.
Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
13 Qui detrahit alicui rei, ipse se in futurum obligat; qui autem timet præceptum, in pace versabitur. Animæ dolosæ errant in peccatis: justi autem misericordes sunt, et miserantur.
Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se.
14 Lex sapientis fons vitæ, ut declinet a ruina mortis.
Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh.
15 Doctrina bona dabit gratiam; in itinere contemptorum vorago.
Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav.
16 Astutus omnia agit cum consilio; qui autem fatuus est aperit stultitiam.
Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.
17 Nuntius impii cadet in malum; legatus autem fidelis, sanitas.
Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
18 Egestas et ignominia ei qui deserit disciplinam; qui autem acquiescit arguenti glorificabitur.
Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se.
19 Desiderium si compleatur delectat animam; detestantur stulti eos qui fugiunt mala.
Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.
20 Qui cum sapientibus graditur sapiens erit; amicus stultorum similis efficietur.
Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.
21 Peccatores persequitur malum, et justis retribuentur bona.
Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro.
22 Bonus reliquit hæredes filios et nepotes, et custoditur justo substantia peccatoris.
Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku.
23 Multi cibi in novalibus patrum, et aliis congregantur absque judicio.
Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.
24 Qui parcit virgæ odit filium suum; qui autem diligit illum instanter erudit.
Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
25 Justus comedit et replet animam suam; venter autem impiorum insaturabilis.
Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.
